Nestanak Jamesa Worsona: Mrtvački vapaj na prašnjavoj cesti

Godine 1873., mladi razmetljivac po imenu James Worson okladio se s dvojicom prijatelja da će, bez stajanja, pretrčati trideset dva kilometra dugačak put od engleskog Leamingtona do Coventryja (na njegovo samopouzdanje vjerojatno je utjecala boca rakije koju je strusio ranije te večeri). Barham Wise i Hamerson Burns, također ne posve trijezni, odlučili su ga pratiti u kočiji, skeptični u pogledu realizacije njegovog poduhvata.

Trka je počela veselo: Worson je, unatoč promilima u krvi, jurio kao gepard, pronalazeći dovoljno energije da se s vremena na vrijeme okrene prema prijateljima i razmjeni s njima pokoju šaljivu dosjetku. Na otprilike pola puta, trkač je zapeo za kamen i počeo padati, smogavši snage samo za kratak, ali prodoran vrisak. “Bio je to je najstravičniji zvuk koji su ljudske uši čule, pravi mrtvački vapaj!” ispričao je kasnije Wise, otkrivajući sablasnu istinu: Worsonovo tijelo nikad nije dotaknulo tlo, nego je misteriozno iščezlo u zraku. “U jednom trenutku je bio pred našim očima, a u drugom je iza njega ostala praznina. Kao da se rasplinuo, boljeg objašnjenja nemam!”

Izbezumljeni dvojac otišao je po pomoć, ali u njihovu verziju događaja isprva nitko nije povjerovao. “Momci, previše ste popili. Vaš prijatelj će se sigurno pojaviti… Tko zna, možda se namjerno skrio kako bi vas zafrkavao”, bio je najčešći komentar. Njihov prijatelj se, međutim, nije pojavljivao. Kad su mještani stigli na poprište njegovog nestanka, primijetili su nešto neobično: Worsonovi otisci, jasno vidljivi na prašnjavoj cesti, na jednom se mjestu jednostavno prekidaju. Organizirana je opsežna potraga, u kojoj je lokalno stanovništvo temeljito pretražilo okolno područje. Korišteni su i psi, koji su čudno reagirali na kobnom dijelu ceste, cvileći i drhteći. Sve je bilo uzalud. James Worson nikad više nije viđen.

Piše: Lucija Kapural

Komentari