Nepotopivi Sam – pripovijest jednog brodskog mačka

Još od vremena starih pomorskih civilizacija, mačke su redovne članice posada na brodovima. Naime, pored toga što su korištene za hvatanje štakora i ostalih glodavaca koji su se provukli u brodsko skladište, s vremenom su postale i sjajnim čimbenikom borbe protiv stresa u opasnim situacijama do kojih je u životu pomoraca dolazilo.

Tijekom Drugoga svjetskog rata, jedna od takvih mačaka započela je plovidbu na njemačkom brodu „Bismarck“ koji je 1941. godine dobio zadaću odvlačenja pratnje britanskih trgovačkih brodova kako bi ih veći „Prinz Eugen“ u njegovoj pratnji mogao nesmetano potapati. No, tijekom pomorskog sraza dviju flota potkraj svibnja iste godine, „Bismarck“ je potopljen te se od 2200 članova posade uspjelo spasiti njih samo 115. Među njima bio je i brodski mačak Sam na kojeg je, dok je plutao na polomljenoj daski, naišla posada britanskog razarača „HMS Cossack“. Ne znajući mu prvotno ime, Britanci su ga – prema međunarodnom simbolu za čovjeka u moru – nazvali Oscar.

Novi brod imao je ulogu pratnje brodskih konvoja tijekom njihove plovidbe kroz vode u kojima se očekivala njemačka podmornička aktivnost. Potkraj listopada iste 1941. godine „HMS Cossack“ se uputio na put od Gibraltara do Liverpoola. Tijekom te plovidbe pogodio ga je njemački torpedo i teško ga oštetio te se preživjeli ostatak posade, uključujući i Oscara, prebacio na „HMS Legion“. Na obalama Gibraltara Oscar je, s obzirom na sada već poznate dijelove sudbine, preimenovan u Nepotopivog Sama, što je ime pod kojim će ući u životinjsku povijest. No, tu nije bio kraj njegovim potapanjima.

Naime, uskoro je ukrcan na palubu britanskog nosača zrakoplova „HMS Ark Royal“, koji je već sredinom studenoga također potopljen. Među spašenim članovima posade nalazio se i „malčice ljut, ali neozlijeđen“ mačak Sam. Ipak, nakon ovog je događaja Sam napokon ostavljen na kopnu, u uredu upravitelja Gibraltara. Rat je s vremenom prošao, a Nepotopivi Sam, čija se priča u međuvremenu pročula, doživio je popriličnu starost, uginuvši naposljetku na plaži tek 1955. godine.

Autor: Saša Vuković

Komentari