Nemilosrdni gadovi: Rudolfa Hessa podređeni su iza leđa nazivali gospođicom, aludirajući na njegovu homoseksualnost!

Kojega su Hitlerovog suradnika podređeni nazivali gospođicom, aludirajući na njegovu homoseksualnost? Koji je nacistički monstrum na perfidan način izigrao jednog od najvećih njemačkih glumaca tog vremena? Tko – ili što – je bio Max Heiliger? Za vas smo odabrali pregršt zanimljivosti o nacističkim zločincima!

Sveto ime to

Poznato je da su SS-ovci, koristeći se fiktivnim imenom Max Heiliger, svojedobno otvorili bankovni račun na koji su polagali novac, zlato, nakit i umjetnine otete od europskih Židova. Na tajnom sastanku, to ime zajednički su odabrali vođa SS-a Heinrich Himmler (1900 . – 1945.) i predsjednik Reichbanke Walther Funk. Dvojac je pritom pokazao cinični, gotovo dijabolični smisao za humor: naime, riječ “heilig” na njemačkom jeziku znači “svet”. Pošalice tog tipa nisu bile rijetkost u nacističkim krugovima. Poznato je, primjerice, da su jednosmjerni put do plinske komore u logoru smrti Sobibor nazivali “Himmelstrasse” odnosno “Put do raja”.

Gospođica s više lica

S titulom “Stellvertreter des Führers” (“zamjenik führera”), Rudolf Hess (1894. – 1987.) bio je drugi čovjek Trećeg Reicha, odgovoran izravno Hitleru (na slici!). Uz ovoga vječno smrknuta, nabusitog muškarca spojenih obrva, koji je potpisao Nürnberške zakone te time otvorio sezonu lova na Židove u Njemačkoj, veže se pregršt bizarnih anegdota: poznato je, primjerice, da je sa svojim kompićem Hitlerom dijelio zatvorsku ćeliju nakon neuspjelog puča u Münchenu 1923. godine, te da mu je brkonja, kao pouzdanom tajniku, tom prilikom diktirao svoj budući bestseller “Mein Kampf”. Zacijelo ste čuli i za Hessovu sumanutu “mirovnu misiju”, kojom je – protiv Hitlerove volje – 1941. pokušao ostvariti pomirenje s Velikom  Britanijom: kao iskusan pilot, “skoknuo” je avionom do Škotske te inzistirao na tome da ga povežu s premijerom Winstonom Churchillom, no umjesto stoga strpali su ga u zatvor u kojem je trunuo dok se, u dobi od devedeset tri godine, nije objesio. No, možda niste znali da se, na vrhuncu Hessove moći, šuškalo kako je ovaj prikriveni homoseksualac. Štoviše, podređeni su ga – dakako, iza leđa – nazivali “fraulein Anna” (“gospođica Anna”), ne baš suptilno aludirajući na njegovo seksualno opredjeljenje. Imao je još jedan ne baš laskavi nadimak: “Smeđi miš”.


Obećanje, ludom radovanje

O moći propagandne mašinerije koju je stvorio Joseph Goebbels (1897. – 1945.) više puta smo pisali. Dijabolično lukav, u potpunosti lišen empatije, ovaj kljasti kepec nimalo arijevskog fizikusa sposobnost manipuliranja u masama pretvorio je u svojevrsnu umjetnost. Funkciju Hitlerova ministra prosvjete i promidžbe obnašao je, više nego efikasno, od 1933. do 1945. godine: za to vrijeme zadobio je punu kontrolu tiska, oblikujući javne predodžbe u skladu s nacističkom ideologijom. Na koji je način njegov propagandni aparat utjecao na živote pojedinaca, ilustrira tragična sudbina glumca i redatelja Kurta Gerrona, njemačkog Židova. Nekadašnji miljenik njemačke publike, zvijezda Sternbergova kultnog mjuzikla “Plavi anđeo”, 1943. godine je odveden u židovski geto u češkom Theresienstadtu. Tada na scenu stupa Goebbels, koji nesretnom čovjeku tobože pruža ponudu koja se ne odbija. Jamči mu slobodu, u zamjenu za sudjelovanje u propagandnom filmu koji je javnosti trebao pokazati kako se u Trećem Reichu humano postupa s deportiranim Židovima. Gerron je kao glumce i tehničko osoblje angažirao na tisuće logoraša, nadajući se kako će ih time spasiti od deportacije. Uzalud se nadao – Goebbels nije imao namjeru održati riječ danu “jednom Židovu”. U trenutku kad je međunarodnoj delegaciji prikazan Gerronov uradak o idiličnim uvjetima života u Theresienstadtu, svi sudionici filmskog projekta već su bili likvidirani. Goebbels nije poštedio ni samog redatelja: Kurt Gerron skončao je u koncentracijskom logoru Auschwitz.

Piše: Lucija Kapural

Komentari