Jednako “uvjerljiva” bila je kad se pravdala kako nije slutila da je njen obožavani Herb ubojica – ni nakon što je u vlastitom dvorištu pronašla ljudsku lubanju! Suprugovo objašnjenje, da je lubanja pripadala kosturu medicinske škole koju je vodio njegovo otac, Julie se činilo savršeno razumnim. Nije joj bilo čudno ni to što je lubanja ubrzo netragom nestala. Pretpostavila je da su je odnijele životinje. “Imala sam pametnijeg posla, nisam sjedila kod kuće i razmišljala o tim stvarima”, ispričala je, pokušavajući se opravdati za svoju glupost.
Julie se nije dalo upregnuti moždane vijuge ni kad joj je policija priopćila da su njenog muža povezali s nestankom niza mladih homoseksualaca tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Svjedok je, naime, izjavio da je upravo Herb zadnja osoba s kojom je vidio dvojicu iščezlih. “Ma, to su gluposti, on je svaku večer sa mnom doma… A sad se gubite, moram kuhati večeru!” odbrusila je policajcima, odbivši ih pustiti preko kućnog praga.
Ovi su se ubrzo vratili s nalogom za pretres, ali je nestašni Herb u međuvremenu zbrisao u Kanadu. U dvorištu obiteljske kuće, pronađeni su ostaci jedanaestorice muškaraca. Herb Baumeister nikad nije odgovarao za svoje zločine, barem na ovome svijetu: dana 3. srpnja 1996. godine, počinio je samoubojstvo. Udovica, koja je lila krokodilske suze i tulila kao da joj naživo čupaju nokte, bila je jedina osoba koja mu se pojavila na sprovodu.
Piše: Lucija Kapural
