Naši evolucijski putovi razdvojili su se prije 6 milijuna godina, a samo 2 posto ljudske DNK razlikuje se od one u čimpanze!

Ako vam je potreban dokaz evolucije, dovoljno je neko vrijeme promatrati čimpanze. Primijetit ćete da su vam ove životinje nevjerojatno slične u ponašanju, a to potvrđuje znanost: čimpanze su najbliži ljudski srodnici. Naši evolucijski putovi razdvojili prije kojih šest milijuna godina, a samo dva posto ljudske DNK razlikuje se od one u čimpanze. Znanstveno gledano, čimpanze nisu majmuni nego hominidi, baš kao gorile, orangutani i, dakako, ljudi. Možemo ih svrstati u dvije glavne skupine: obične čimpanze nastanjuju čitavu Afriku, dok vrsta bonobo (patuljasta čimpanza) obitava pretežno na području Konga. Evo nekoliki zanimljivosti o našim dlakavim rođacima – primijetit ćete da nas s njima doista mnogo toga veže!

1. Kako su genetski slične ljudima, obolijevaju od istih bolesti. Nemaju, međutim, jednaku otpornost kao mi, pa svaki kontakt s ljudima za njih predstavlja opasnost.

2. Žive u velikim zajednicama sa strogom hijerarhijom, zasebnom za mužjake i ženke. Alfa mužjak je dominantan alfa ženki, ali su ženke te koje biraju tko će biti alfa mužjak: čak se zna dogoditi da “kandidata” koji im se ne sviđa izbace uz čopora. Vodeća pozicija za mužjaka znači prednost kod prava na parenje, a kod ženki se u prvom redu odnosi na pristup hrani. Ženke mogu naslijediti dominantan položaj u zajednici od majki, no mužjaci se za njega moraju izboriti.

3. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, primatologinja Jane Goodall prva je shvatila da se čimpanze znaju koristiti oruđem, ali i oružjem. Primijetila je, primjerice, da pomoću dugačkih štapova love termite u njihovim podzemnim gnijezdima, kamenjem razbijaju koru orašastog voća ili gađaju neprijatelje, sažvakane listove koriste kao spužve te njima prikupljaju vodu za piće, grade gnijezda tako da kidaju drva jednake duljine te preko njih polažu mekane grančice i lišće, a čak oštre drvca zubima pretvarajući ih tako u koplja kojima love plijen u grmlju.

4. S čimpanzama nas povezuje i sklonost opijatima. U prirodi, najčešće se “pucaju” stonogama. Naime, kad su uznemirene, neke vrste stonoga luče otrovni koktel koji izaziva snažne halucinacije. Čimpanze spajaju ugodno s korisnim: dio tog otrova namažu po tijelu, kako bi odbili komarce, a dio poližu, što ih dovodi u stanje transa. U zatočeništvu, zabilježeni su brojni slučajevi alkoholizma. Primjerice, čimpanza iz ruskoga zoološkog vrta Zhora 2010. godine je poslana je odvikavanje nakon što se “navukla” na slastice punjene alkoholom koje su joj davali posjetitelji!


5. U uzajamnoj komunikaciji, baš poput ljudi, koriste vokalizaciju, izraze lica i geste rukama, o čemu je također izvijestila Goodall. Emotivna ekspresija bogatija je nego kod ijedne druge životinje: kad se, primjerice, osjete ugroženima, pokazuju zube i reže, a privrženost iskazuju tako što se drže za ruke, trijebe buhe jedni drugima a ponekad se čak ljube pri susretu. Nadalje, smiju se i tuguju kao ljudi: ako ih poškakljate, hihotat će se poput djece, a od člana obitelji na samrti se ne odvajaju.

6. Međusobno ubijanje nije im strano, a najveći broj nasilnih sukoba događa se na pograničnim područjima između dvije uređene zajednice čimpanza. Ubijanje suparnika povećava izglede mužjaka za hranu i teritorij.

Piše: Lucija Kapural

Komentari