U ožujku 1993. “New York Times” je objavio šokantnu fotografiju snimljenu u sudanskoj pokrajini Darfur. Prikazivala je izgladnjelu, napuštenu djevojčicu koja nemoćno puže prema kampu UN-a u potrazi za hranom, dok golemi strvinar iza njenih leđa, također u potrazi za hranom, vreba trenutak u kojem će sirotica posustati. Na dan kad su se novine pojavile na kioscima, tisuće ljudi je zvalo redakciju i pokušavalo saznati kako je ta strašna priča završila. Odgovor im nitko nije znao dati, mada se zapravo jasno nazirao.
Čovjek koji je ovjekovječio mučan prizor, Južnoafrikanac Kevin Carter, dobio je Pulitzerovu nagradu za fotografiju godine. Tri mjeseca nakon što je primio najcjenjeniju nagradu u novinarstvu, izvršio je samoubojstvo. Dok su neki spekulirali da su ga na taj čin nagnale osobne tragedije, zbog kojih je postao ovisnik o drogama, fotografovi bližnji tvrde da ga je u smrt otjerao osjećaj krivnje. Carter je, naime, punih pola sata čekao da onaj strvinar raširi krila, kako bi dobio efektniju fotografiju. Kako se to nije dogodilo, samo je napravio snimke, otjerao pticu te djevojčicu prepustio njenoj sudbini!
U kontekstu te priče, mnogi na Zapadu tada su prvi put čuli za Darfur. Deset godina kasnije, kad je u ovoj siromašnoj pustinjskoj regiji izbio građanski rat, Darfur je postao udarna vijest u medijima. Nearapsko crnačko stanovništvo regije (narodi Fur, Zaghawa i Masalit) pobunilo se protiv represije arapske vlade u Sudanu i zahtijevalo neovisnost, što je dovelo do oružanog sukoba u kojem su počinjeni teški zločini protiv građana Darfura. Velik dio međunarodne zajednice okarakterizirao ih je kao čin genocida, a Međunarodni sud pravde je 2008. optužio sudanskog predsjednika Omara al-Bašira za zločin protiv čovječnosti. Formalno, rat u kojem je više od 178.000 ljudi poginulo a 2.7 milijuna raseljeno okončan je dvije godine kasnije, ali krvavi sukobi su se nastavili. Koaliciju “Save Darfur”, osnovanu u svrhu promicanju javne svijesti o grozotama koje se ondje događaju, podržali su brojni slavni, a Mia Farrow je, u pismu Omaru al-Baširu 2008., čak ponudila svoju slobodu u zamjenu za puštanje zatočena pobunjeničkog vođe Suleimana Jamousa!
Piše: Lucija Kapural
