Najstrašnije urbane legende svih vremena

Iza pojma “urbana legenda” krije se osebujan splet pripovjednog kiča i bajkovitog ludila koji se, unatoč očiglednoj neuvjerljivosti, prodaje kao gola istina. Vjerni suprug koji skoči do kioska po cigarete, da se ne bi vratio kući naredna tri desetljeća; djevojka kojoj su gazirani napici rastočili želudac; popularna hrvatska pjevačica koja se, u kokainskom zanosu, zaigrala bocom i završila na šivanju… Ovakve priče cirkuliraju više-manje oduvijek. Nekoć su bile izvorište mitova, bajki i legendi; danas su dio urbanog folklora. Tijekom vremena, često se mijenjaju – baš kao u igri pokavrenog telefona, neki se dijelovi nadodaju ili izostavljaju. U njima se često isprepliću elementi horora i humora, uz neizostavan upozoravajući ton u stilu “pazi da se tebi takvo što ne dogodi”. Za vas smo odabrali neke od najpopularnijih urbanih legendi svih vremena!

Argentinska pečena beba

Godine 1949. argentinska psihoanalitičarka Marie Langer prikupila je nekoliko verzija priče o pečenoj bebi, koja je kružila Buenos Airesom da bi se kasnije, uz mnoštvo jezivih dodataka, proširila čitavim svijetom. Evo sažetka najcjelovitije verzije: mladi bračni par zapošljava sluškinju, budući da je njegova bolja polovica pred porodom. Beba se rađa. Jedne lijepe večeri, supružnici odlaze u kino, ostavljajući dijete na brigu toj dragoj, pouzdanoj, bogobojaznoj staričici. Sretni i opušteni, muž i žena vraćaju se kući. Otvara im sluškinja odjevena u ženinu vjenčanicu te ih, s neobičnim sjajem u očima, obavještava da im je pripremila maleno iznenađenje. “Uđite u blagovaonicu, molim vas! Skuhala sam vam posebnu večeru!”, kaže starica poslodavcima (na ovome mjestu, pronicljivi slušatelj već sluti što će se, avaj, naći na trpezi!). Zbunjeni, supružnici sjedaju za stol a sluškinja, dijabolično se cereći, podiže poklopac… Pogađate, nesretni par ugleda obožavana sina, pečenog i posluženog s krumpirima! Sirota majka odmah izgubi razum, kao i sposobnost govora. Otac – u većini verzija umirovljeni vojnik – vadi službeni pištolj i presudi vještici. Možebitna poruka: pazi koga zapošljavaš! Ili: ma kako netko bio simpatičan, to ne znači da nije poremećeni luđak!


Tko to tamo grebe?

Ova legenda, idealna za prepričavnje oko logorske vatre, proširila se osamdesetih godina prošlog stoljeća, isprva samo u Americi. Ide otprilike ovako: u automobilu parkiranom u skrovitu šumarku, mladi par radi ono što već mladi parovi rade u takvim situacijama. Po obavljenom “poslu”, mladić namigne djevojci i veselo podigne ručnu. Ali, jao, vozilo ne može upaliti! Momak, praveći se faca premda mu zubi cvokoću, kaže dragoj da ne brine: on će otići po pomoć na glavnu cestu, a ona neka čeka u autu. Prođe pola sata, prođe sat vremena. Cura, naravno, bjesni. A onda se njena ljutnja počne pretvarati u strah. Sirotica vidi čudne sjene kako plešu po prednjem staklu, čuje grebanje po krovu i tihi cvilež. Izbezumljena, ostaje sjediti u automobilu do zore. S prvim zrakama sunca, ugleda policajca kako se približava. Presretna, izjuri iz vozila i baci mu se oko vrata. Uskoro, međutim, shvaća da nešto nije u redu. Ledenim glasom, murjak joj kaže da ga slijedi i da se ni za živu glavu ne osvrće. Ona krene za njim, a onda učini ono što su učinile i Lotova i Orfejeva žena: dakako, okrene se. Ugleda tada beživotno tijelo voljenog mladića kako – obješeno za noge – visi s grane iznad auta! Odmah shvaća da su njegovi nokti bili ti koji su grebali po krovu, dok mu se krv slijevala niz blatobran. U narednih nekoliko godina, legenda se preselila u Europu, gdje je dobila novi zabavan detalj: mladićevu odrezanu glavu. Iz ove priče mogu se izvući barem tri pouke: kloni se predbračnog seksa i ekshibicionizma! Ne vjeruj policiji! Vozi bicikl!

Nešto bijelo i zubato vreba iz kanalizacije

Ova i danas vrlo raširena urbana legenda počela se širiti Amerikom sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, i glasi ovako: razmaženi njujorški balavci kupuju krokodile na Floridi i krišom ih drže kao kućne ljubimce. Užasnuti roditelji, ne želeći te strašne živine u kući, iskoriste trenutak kad su klinci u školi te bace mladunce u zahodsku školjku. Umjesto da krepaju, odbačeni gmazovi rastu, pare se i razmnožavaju u kanalizacijskom sustavu. Zbog nedostatka sunca, koža im je potpuno pobijelila. S vremena na vrijeme, albino krokodili izlaze na površinu, ne bi li se osladili stražnjicom kojega korpulentnog Amera. Gradske vlasti, dakako, niječu postojanje podzemnih predatora, ali prijatelj rođaka susjedove šogorice na vlastite je oči vidio jednog od njih. Na ovu temu napisano je nekoliko knjiga, snimljen jedan očajno glup horor i postavljena jedna umjetnička instalacije. Iz nekog razloga, Amerikanci vjeruju u ovu anegdotu, pa pitanja o zubatoj opasnosti u kanalizaciji redovito stižu u komunalne urede New Yorka. Dublji smisao ove priče nismo uspjeli dokučiti, pa pretpostavljamo da bi trebala učiti balavce da se brinu o kućnim ljubimcima… Ili roditelje da od potomaka ne naprave razmažene budale!

Piše: Lucija Kapural

Komentari