Najskuplji proces u povijesti Kalifornije: Suđenje manijakalnom ubojici koštalo je dvadeset milijuna dolara!

Dana 2. lipnja 1985. godine, Daniel Wright, mladi poručnik iz Druge policijske postaje San Francisca, zaprimio je rutinski poziv o krađi u supermarketu. U tom trenutku, nije mogao ni slutiti da je nabasao na prvi kamenčić u velikom mozaiku strave. Sve što je u tom trenutku imao na pameti bila je banalna dojava prodavača koji je primijetio kako visoki Azijat trpa komplet odvijača u unutrašnji džep jakne. Kad je Wright stigao na poprište događaja, prodavač mu je rekao da je kradljivac ubacio alat u prtljažnih “Honde Prelude” a potom, shvativši da je otkriven, pobjegao pješice. Dok je policajac zapisivao registarske tablice vozila, prišao mu je krupni bradati muškarac. “Oprostite, riječ je o nesporazumu… Moj prijatelj morao je hitno otići, ja ću platiti alat koji je uzeo”, rekao je bradonja, predstavivši se kao Robin Stapley. Situacija bi se možda na ovome mjestu riješila da policajac nije primijetio kako njegovom sugovorniku drhte ruke. “Doista? Onda vam neće smetati ako malo pogledam unutrašnjost vozila?”, pitao je grmalja, a ovaj je nevoljko pristao. Nakon što je u pretincu automobila pronašao pištolj s prigušivačem, Wtight je shvatio da ga instinkt nije prevario. Uhitio je muškarca te ga odveo u stanicu na ispitivanje.

Provjerom registarskih tablica, utvrđeo je da vozilo pripada Paulu Cosneru, mladiću koji je nekoliko mjeseci ranije netragom nestao. Kad su Wright i kolega počeli ispitivati uhićenika o nestalom čovjeku, ovaj je problijedio. “Nisam mogao ni sanjati da će me glupa kutija odvijača dovesti do ovoga”, procijedio je. Shvativši da je igra završena, otkrio je da mu je pravo ime Leonard Lake. “Moj prijatelj, onaj kojeg ste tražili… Zove se Charles Ng. Zajedno smo sredili Cosnera, Stapleya… I mnoge druge”, priznao je tihim glasom. A onda, brzinom munje, Lake je posegnuo u džep košulje, a potom stavio nešto u usta. Deset minuta kasnije, bio je mrtav. Obdukcija će kasnije pokazati da se otrovao tabletom cijanida.

Koliba smrti

Nakon potresnog prizora samoubojstva, policajci su detaljno pretresli “Hondu”. Na stražnjem sjedalu pronašli su tragove krvi, a na podu dvije prazne čahure. U prtljažniku se nalazilo mnoštvo dokumenata, uključujući osobnu kartu Robina Stapleya i račun za struju na ime Claralyn Balasz. Istraga je pokazala da je Stapley nestao prije pola godine (posljednji put je viđen u društvu visokog Azijata i krupna bradatog bijelca!), te da je Claralyn Balasz bivša supruga Leonarda Lakea. U razgovoru s policajcima, Claralyn je rekla da se Lake nakon razvoda preselio u očevu kolibu u Wiseyvilleu.


Oboružani nalogom za pretres, policajci su sljedećeg jutra stigli do nevelike drvene kuće u Wiseyvilleu, okružene teško prohodnom šikarom. Čim su otvorili vrata, primijetili su smeđe tragove na podu i zidovima, koji su podsjećali na sasušenu krv. U ladici noćnog ormarića, pronašli su žensko donje rublje, poderano na komadiće. “Do tog trenutka vjerovali smo da su Lake i Ng ubili dvojicu muškaraca kako bi se domogli njihovih kreditnih kartica, dokumenata i automobila. Sada smo shvatili da imamo posla sa seksualnim sadistima”, ispričat će jedan od detektiva. Kad su pronašli krvlju umrljane dokumente Harveya Dubsa, muškarca koji je godinu dana ranije nestao zajedno sa suprugom i malim djetetom, policajci su pretpostavili da je broj žrtava dvojca znatno veći.

Njihove slutnje pokazale su se ispravnima. Mlada detektivka Irene Brunn je, nekoliko metara od kolibe, pronašla poklopac koji je vodio u podzemni bunker. Kad su se spustili u njega, dočekao ih je prizor iz noćne more. Na krvlju umrljanom madracu nalazile su se lisičine, uže i ljepljiva traka, a na policama su bile uredno poslagane videokazete. Kad su pogledali prvu snimku, policajci su bili zgroženi: prikazivala je Lakea i Nga kako muče i siluju mladu ženu!

Kasnije toga dana, policijski tim vratio se na poprište zločina s prima tragačima. Noć se već bila počela spuštati kad je jedan pas počeo pomamno cviliti. Nedaleko od kolibe, u plitkom grobu, pronađen je prvi leš. Do jutra će umorni policajci naći sveukupno dvanaest tijela: sedam muških, tri ženska i dva dječja. Počela je opsežna potraga za serijskim ubojicom Charlesom Ngom ali se njemu, činilo se, izgubio svaki trag.

Lov na čovjeka

Dok je lov na čovjeka trajao, policajci su uspjeli doznati mnogo detalja iz Ngova života. Otkrili su da je rođen u Hong Kongu, kao sin imućna poslovnog čovjeka. Postoje brojni dokazi da ga je otac kao dječaka zaključavao u sobu i sustavno premlaćivao što je, smatraju neki psiholozi, bio okidač koji će kasnije rasplamsati njegov ubilački žar. Problematično ponašanje pokazivao je od djetinjstva, u rasponu od kleptomanije do mučenja životinja. Nakon što je izbačen iz škole, pridružio se marincima. Vojna karijera nije bila dugog vijeka: uhvaćen je u krađi oružja, zbog čega je neko vrijeme ležao u zatvoru.

Nakon što je nečasno otpušten iz vojske, skrasio se u San Franciscu, gdje upoznaje friško rastavljenog Leonarda Lakea. Počeli su živjetu zajedno a, nekoliko mjeseci kasnije, ljudi su počeli nestajati iz okolice San Francisca. Jedan ugledni psihoanalitičar napravio je psihološki profil dvojca. “Premda su i Ng i Lake u prošlosti imali nasilničke ispade, mišljenja sam kako nikad ne bi počeli ubijati da se nisu sreli. Obojica su iznimno nesigurne osobe, koje se ne odvažuju na djelovanje bez tuđeg odobravanja. Uzajamno su poticali svoje sadističke seksualne želje, isprva u teoriji a potom i u praksi. Zajedno su mogli ono što se kao pojedinci nikada ne bi usudili”, riječi su stručnjaka koje, mada zanimljive, policajce nisu ni za milimetar približile bjeguncu, čak ni nakon što se u potragu uključio FBI.

Rat živaca

Punih trideset pet dana, Ng je izmicao ruci pravde. “Bio je to rat živaca. Činilo se da je taj čovjek propao u zemlju. Polako smo već gubili nadu da ćemo ga ikad pronaći”, ispričat će kasnije jedan od detektiva koji su radili na slučaju. Da se u čitavu priču još jednom nije upleo slučaj, možda bi tako i bilo.

Jednoga kišnog petka, zaštitar u trgovačkom centru u Calgaryju primijetio je da visoki Azijat krišom trpa namirnice u naprtnjaču. “Oprostite, gospodine, smijem li pregledati vaš ruksak?”, obratio mu se, na što je muškarac izvukao revolver iz džepa jakne i orvorio vatru na njega. Srećom, zaštitar je bio lakše ranjen, pa je uspio otrčati po pojačanje. Nije prošlo ni pet minuta, a počinitelj je imo lisičine na rukama.  Dokumenti pronađeni kod njega otkrili su da je riječ o Charlesu Ngu. Optužen je za krađu, ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i pokušaj ubojstva.

Kad je vijest o Ngovu uhićenju stigla do nadležnih organa u SAD-u, njihovoj sreći nije bilo kraja. Nisu ni slutili da rat živaca tek počinje. Kanadski ministar pravosuđa John Cosbie odbio je izručiti Nga u Sjedinjene Države. Naime, Kanada je ukinula smrtnu kaznu a, po zakonu iz 1976. godine, nije dužna izručiti nijednog zatvorenika čiji bi zločin u SAD-u za sobom povlačio kapitalnu kaznu. Bio je to početak dugačke pravne bitke.

Kanada je izručila Nga tek nakon šest godina, a to je vrijeme ubojica – koji je možda bio lud ali nipošto i glup – iskoristio kako bi proučavao zakone  i tražio rupe u njima… Rupe kroz koje bi se štakor poput njega mogao provući. Ulagao je nebrojene prizive, žalio se da ga maltretiraju u zatvoru, čak je podigao službu protiv vlastitih odvjetnika zbog “namjernog sabotiranja” njegova slučaja… Punih trinaest godina, uspješno je odlagao početak suđenja, da bi konačno naletio na suca koji nije imao razumijevanja za njegove žalopojke.

U veljači 1999. godine, nakon osam mjeseci suđenja, proglašen je krivim za jedanaest ubojstava (za dvanaestu žrtvu, Paula Cosnera, nije bilo dovoljno dokaza) te osuđen na smrt. Trenutačno čeka izvršenje kazne u ćeliji smrti zloglasnog zatvora San Quentin. Njegovo suđenje koštalo je državu više od dvadeset milijuna dolara, a zapamćeno je kao najskuplji proces u povijesti Kalifornije.

Piše: Lucija Kapural

Komentari