Najrazvratniji rimski car: Oženio je rođakinju, ljubovao s obdarenim mladićima, a gole robinje vukle su njegovu kočiju!

Car Marko Aurelije Antonin vladao je Rimom od 218. do 222. godine, što će reći da je na prijestolje zasjeo kao prištavi 14-godišnjak, da bi na njemu sjedio do svoje prerane smrti. Povijest ga je zapamtila pod nadimkom Heliogabal, koji mu je “posudilo” istoimeno božanstvo iz njegove rodne Emese. Car je, naime, podrijetlom bio Sirijac, a pravo mu ime bijaše Varije Avit Basijan. U žestokoj konkurenciji razvratnih rimskih careva kroz povijest, upravo njega smatraju najvećim bludnikom.

Bio je iznimno privlačan ženama, i to ne samo zbog svoje moći: visok, atletski građen, modrih očiju i kose boje pokošenog sijena, izgledao je poput oživljene skulpture koju je isklesao ponajbolji antički kipar. Prema zapisima, ženio se čak šest puta – brojka je time fascinantnija ako znamo da nije doživio punoljetnost! Uz zakonite bračne družice, u “pričuvi” je uvijek držao nekoliko stalnih ljubavnica, a atraktivne robinje bile su prisiljene svakodnevno hodočastiti u njegovu ložnicu. Po prirodi okrutan, potonje je izlagao poniženjima: natjerao bi ih, primjerice, da se skinu gole te kilometrima vuku njegovu kočiju, u kojoj se sladio grožđem i pojio vinom. Ni draži istospolne ljubavi nisu mu bile nepoznanica. Redovito se upuštao u orgije s probranim mladićima, favorizirajući one “obdarene”, a u tim prigodama katkad bi se preobukao u božicu Veneru.

Zbog takvog stila života, podanici su ga iz dana u dan sve više mrzili. Provokacija koja je prelila čašu strpljenja Rimljana bila je careva ženidba Vestalkom, svećenicom najsvetijeg kulta u carstvu. Ove poštovane žene morale su, naime, biti djevice, a ako bi taj zavjet prekršile, za kaznu bi ih žive zakopali. Nesretnica koju je prisilio na brak zvala se Akvileja Severa i bila mu je rođakinja (po majčinoj strani, car je potekao iz dinastije Severa). Njegova majka također se ponašala razvratno, ne poštujući rimsku kulturu, a uz to se pojavljivala na sjednicama senata, zauzimajući mjesto do cara, čime je kršila sva pravila te drevne institucije. Cara kojem su popustile sve kočnice na koncu su ubili pretorijanci. Nedugo prije osamnaestog rođendana, pripadnici garde odrezali su mu glavu, a jednako su postupili i s njegovom majkom. Obezglavljena tijela vukli su gradskim ulicama, da bi ih potom, na oduševljenje puka, bacili u Tiber.

Piše: Lucija Kapural

Komentari