Danas kada svatko tuži svakog, teško je odrediti koja tužba ima svoju valjanu argumentaciju. Slučaj o kojem ćemo danas pisati govori o jednoj od onih ozbiljnih tužbi, a pokazuje kako kompanije poput McDonald’sa drmaju svijetom i svaku tužbu mogu okrenuti u svoju korist.
Kobna kava
Dana 27. veljače 1992. sedamdeset i devetogodišnja Stella Liebeck je zajedno sa jednim od svojih unuka ispratila sina na aerodrom, a potom su se njih dvoje odlučili odvesti u McDonald’ov ‘drive in-a’ gdje su zajedno napravili narudžbu. Zbilo se to u Albuquerqueu u Novom Meksiku. Nakon što su posluženi Stellin unuk se parkirao kako bi njegova baka popila kavu, a on doručkovao. Stella je dok se pripremala za ispijanje kave sjedila na suvozačkom mjestu, a auto je bio parkiran, što su mnogi mediji krivo prenijeli, namjerno ili ne nije nam poznato. Ona je stavila kavu među koljena i povukla poklopac prema sebi, no tada je na sebe izlila cijelu šalicu kave. Nakon toga je počela strahovito vrištati. Sama je Stella kasnije izjavila da je bila u stravičnim bolovima, ali da nije ni sama mogla naslutiti ozbiljnost ozljeda. Nakon što je uspjela izaći iz auta i skinuti trenirku, unuk ju je umotao u nekakvu tkaninu koja mu je bila pri ruci i odvezao u bolnicu. Tamo je ustanovljeno da je zadobila opekline trećeg stupnja u području prepona, bedara i nogu zbog čega je i hospitalizirana. Opekline trećeg stupnja u osnovi znače da ste izgubili na zahvaćenim područjima svu kožu, drugim riječima da se možete pozdraviti s njom. Tijekom boravka u bolnici bila je podvrgnuta operaciji presađivanja kože i trpjela je velike bolove. Kava joj je opekla 16 posto tijela i to na jednom od najnezgodniji mjesta. Nakon što je u bolnici proboravila osam dana oporavljala se kod kuće još dvije godine od posljedica zadobivenih opeklina.
Korporacija je krivo procijenila stariju gospođu
Liebeckova je imala dovoljno godina i iskustva da nije željela tužiti korporaciju, osobito ne pod stare dane, ali je zahtijevala da joj ona pokrije troškove liječenja. Isto tako je željela da uprava bude upoznata s činjenicom da serviraju daleko prevruću kavu koja može dovesti do stravičnih ozljeda, a čemu je sama živo svjedočila. Cilj je bio da McDonald’s promijeni svoju politiku posluživanja kave kako se ovo ne bi ponovilo. Nakon razmišljanja i konzultiranja članova njezine obitelji, jedna od Stellinih kćeri poslala je pismo McDonald’su sa svom medicinskom dokumentacijom i pojašnjenjem. U njoj su od korporacije tražili pokriće troškova liječenja uz obećanje da neće doći do tužbe. Iznos koji su tražili bio je manji do 20 000 američkih dolara, no korporacija im je pristala dati samo 800. Nakon toga stvari su krenule u drugom smjeru. Korporacija je vjerojatno mislila da starija gospođa neće ići u tužbu, no prevarili su se.
Bezuspješni pokušaji nagodbe
U to vrijeme je McDonald’s ostvarivao dnevno prihod samo od kave u iznosu od 1,3 milijuna dolara i zapravo ovaj iznos koji je Libeckova tražila je bio smiješan za ovakvu korporaciju. Nakon odbijenice Stellina obitelj je angažirala odvjetnike Kena Wagnera i Reeda Morgana koji su podnijeli tužbu Okružnom sudu SAD-a na području Novog Meksika. Tužba se bazirala na nerazumno vrućem napitku koji je predstavljao pravu opasnost za konzumente. Prije nego je stvar završila na sudu odvjetnici su pokušali postići izvansudsku nagodbu, ali nije išlo.
Suđenje i što je sve izbilo na površinu
Do suđenja je došlo 8. kolovoza 1994. godine, a tijekom njega je tužena strana u sudskom procesu visoku temperaturu kave pravdala njenim boljim okusom kada se priprema na višim nego na nižim temperaturama, što donosi zaključili su oni veći užitak u njezinoj konzumaciji. Kava se u McDonald’su sve donedavno servirala na temperaturi između 80 i 90 stupnjeva Celzija, a tužiteljstvo je utvrdilo da ona ne bi smjela biti poslužena na temperaturi koja prelazi 60 stupnjeva. Osim toga na vidjelo je izbilo da se korporacija već više od 700 puta našla na meti pritužbi iz donekle sličnih razloga, i da su se te pritužbe rješavala novčanim odštetama između 1982. i 1992. Bili su to uglavnom manji novčani iznosi za počinjenu štetu, koji su iznosili oko 500 000 dolara isplaćeni su u 10 godina. Kako bi se odbacila tužba kao neopravdana kompanija se pravdala da se na čašama nalaze upozorenje da je riječ o vrućem napitku. To je na sudu odbačeno kao dostatno jer je natpis bio premalen i uz to nedovoljno jasan ili bolje rečeno oštar. Sam menadžer McDonald’sa je rekao da bi direktno ispijanje kave na toj temperaturi dovelo do spaljivanja grla, a vjerujemo da više nakon toga nije radio u ovoj korporaciji.
Izvansudska nagodba
Na suđenju su prisustvovali i liječnici među kojima je bio jedan od stručnjaka za opekline koji je utvrdio da u svojoj praksi nije vidio tako strašne ozljede. Sudski je proces trajao do 17. kolovoza 1994. godine. Završio je sa zaključkom da je korporacija za ovaj nemili događaj odgovorna u iznosu od 80 posto, a ostatak krivnje od 20 posto snosi sama podnositeljica tužbe. Odšteta je prema odluci suda iznosila 200 000 dolara, ali je umanjena za tih 20 posto Stelline krivice. No određeno je da će strana koja je podigla tužbu dobiti nešto malo manje od 3 milijuna dolara kaznene odštete. Ova kaznena odšteta je bila način da se kazni korporacija i da se prisili na promjenu politike. No sudac je iz nepoznatih razloga promijenio ovu odluku i smanjio iznos kaznene odštete na 480 000 dolara. Naravno obje strane su se žalile na odluku suda. Nakon pregovora dogovor je postignut izvansudskom nagodbom za nepoznat iznos. U zamjenu za novac Stella više nije smjela nikada davati izjave o ovom slučaju. Mediji su pristrano pratili suđenje te su tako izvještavali u službi korporacije, a protiv žrtve koju su prikazali kao izrod koji samo želi novac.
Predmet sprdnje
Tako je u posljednjim godinama svog života Stella postala predmetom sprdnje. S njom su zbijale šale svi u medijima i industriji zabave. Primjerice kultni se Seinfeld više puta grubo našali na njen račun. Uslijed medijske hajke dobila je niz prijetećih pisama što joj je uništilo kvalitetu života u godinama nakon ove kobne kupnje kave. Stella je umrla još 2004. godine, a njezina kći kaže da je novac koji su dobili izvansudskom nagodbom pokrio samo troškove medicinske sestre koja se o brinula o Stelli u njenom domu do njezine smrti.
McDonald’s do danas nije znatno smanjio temperaturu posluživanja kave, i ona je danas manja samo za 10 stupnjeva u odnosu na temperaturu na kojoj se posluživala prije ovog sudskog procesa poznatog kao “slučaj vruće kave”. Ono što se promijenilo je da je sada uvedena kvalitetnija ambalaža za prodaju kave, kao i da su upozorenja postala nešto vidljivija. O ovom slučaju je snimljen film pod nazivom “Vruća kava” 2011. godine. On je promijenio percepciju javnosti, barem u onih koji su ovaj film gledali, no u glavama većine još uvijek je u ovom slučaju Stella ostala pohlepni krivac, a McDonald’s samo njezina žrtva. Zbog svega navedenog pazite kada naručujete kavu za van, na nekim mjestima više nego na drugima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
