On je mjerna jedinica za snagu. Može podići stolac na kojem sjedi, ugušiti čovjeka bežičnim telefonom, stresti struju i ugristi dim za oči. Neki ljudi rekli su da je on mit – ti ljudi sada su mrtvi. On je, dakako, Chuck Norris, junak glupih viceva i žestokih makljaža, što filmskih a što uličnih. Najopasniji čovjek u povijesti, kako mu tepaju, kao dječak bio je sve samo ne opasan. Rođen je davne 1940. u nekoj selendri u Oklahomi, a tada se zvao Carlos Ray. Majka mu je bila kućanica, a otac vozač kamiona i pijanac. Nakon razvoda roditelja, s majkom seli u Kaliforniju. Kao kržljav i povučen dječak, bio je prirodna lovina školskih predatora. Svakodnevno su ga lemali nakon nastave, lijepili mu žvakaće gume u kosu i nazivali ga uvredljivim imenima. Svake noći prije spavanja, momak je sanjao o osveti. Kako bi snove pretočio u javu, krenuo je na karate i kung-fu. Nakon nekoliko mjeseci treniranja, osjetio se dovoljno samopouzdanim da izazove kolovođu školskih nasilnika, tri godine starijeg i desetak centimetara višeg klipana. Ovaj mu se, prije šakačkog okršaja na školskom igralištu, podrugljivo smijao. Nakon tučnjave je gorko plakao, tražeći prednji sjekutić po asfaltu.
Osamnaestogodišnji Carlos pridružio se Američkome ratnom zrakoplovstvu. Poslan je u bazu u Koreji, gdje je dobio nadimak Chuck, crni pojas u borilačkoj vještini tang soo do i, priča se, spolnu bolest od lokalne prijateljice noći. Po povratku u domovinu, sudjelovao je na brojnim turnirima u karateu i postao šampion u srednjoj kategoriji. Na demonstraciji borilačkih vještina, upoznao je Brucea Leeja, što mu je otvorilo vrata filmske karijere. S novopečenim prijateljem pomlatio se u filmu “Na zmajevu putu”, nakon čega je postao zaštitno lice niskobudžetnih “akcića” osamdesetih. U naslovima filmova koje je snimio tih godina stoje riječi kao što su “ratnik”, “osvetnik”, “bijes”, “invazija” ili “teror”, a iz mora žestokih scena izdvojit ćemo onu iz “Delta Forcea”, u kojoj spašava kolegu iz gurućeg helikoptera, a potom sjeda na motor te ispaljuje rakete na teroriste. Uloga u serijalu “Walker, teksaški rendžer” učinila ga je akcijskom ikonom te potaknula sve one viceve s početka priče. U osam sezona, koliko je serijal sniman, Walker je ubio na tisuće zlikovaca, da bi u pauzama od krvoprolića nabacivao moralno-didaktičke mudrosti o domovini, prijateljima i bogu. Poput svoga najpoznatijeg lika, glumac duboko vjeruje u odanost spomenutom trojstvu. Kao gorljivi republikanac, zalaže se za naravno i neotuđivo pravo svakog Amerikanca da hoda svijetom s pištoljčinomu ruci. Još je gorljiviji katolik, te smatra da u škole treba uvesti obaveznu molitvu i da je ono što homići rade protuprirodan blud. To ga, međutim, nije spriječilo da, godinu dana nakon što mu je tadašnja supruga Dianne Holecheck rodila sina, napravi dijete i ljubavnici!
Piše: Lucija Kapural
