Terorizam obično krivo povezujemo s područjem Bliskog istoka jer je njegovo sjedište na sasvim drugom kontinentu. Kanadski analitičar i stručnjak za terorizam Phil Gurski kaže da je srce svjetskog terorizma na području cijelog afričkog kontinenta. Tamo djeluju brojne terorističke organizacije motivirane na djelovanje vrlo različitim političko-ideološkim razlozima. Većina tih organizacija nije poznata ostatku svijeta.
Među njima se posebnom brutalnošću ističe organizacija, paradoksalno nazvana, Božja vojska otpora (LRA) sa sjedištem u Nacionalnom parku Garamba na sjeveroistoku Demokratske Republike Kongo, a koja danas slovi za jednu od najkrvoločnijih terorističkih grupacija na svijetu. Ona je došla u središte pozornosti kada je tijekom božićnih blagdana izvela tzv. božićne masakre i pobila na najstrašnije moguće načine više stotina ljudi. Ukoliko vas zanima što je točno prethodilo ovim masakrima, kao i taktike primijenjivane u ovim zločinama izvedenim na Božić 2008. i 2009. godine – na područjima daleko od medijske pozornosti, zavirite u naš današnji članak.
Krvavi sukobu u Demokratskoj Republici Kongu
Demokratska Republika Kongo je poprište krvavih ratova u zadnjih nekoliko desetljeća. Protiv skupine LRA pokrenut je koordiniran napad iz Ugande, Demokratske Republike Kongo, Republike Centralne Afrike i Sudana uz potporu SAD-a.
Napad na pripadnike ove organizacije počeo je 14. prosinca 2008. godine na njihovo sjedište u Garambi. Kako operacija nije uspjela došlo je do podjele LRA na više manjih skupina koje su krenule u odmazdu.
Pokušaji kidanja glava
Odmazde su počele 24. prosinca 2008., kada je napadnuto više sela u okrugu Haut-Uele. Ovu organizaciju predvodi kršćanski militarist Joseph Kony koji je stvorio vojsku sljedbenika, a koja se pridržava strogih pravila i rituala. Koordinirani napadi na nekoliko sela u spomenutom okrugu 2008. godine trajali su puna četiri dana. Pripadnici ove skupine primjenjuju brutalne taktike ubijanja pa prvo žrtve neovisno o spolu i dobi vežu, a zatim počinje masakr. Žrtve ubijaju sjekirama, mačetama i drvenim palicama. Ova skupina prilikom napada otima velik broj djece.
U izvedenim napadima dio je žrtava obezglavljen, dio je ostao bez pojedinih dijelova tijela, neki su živi spaljeni, a dvije djevojčice od tri godine su zadobile teške ozljede vrata kada su im pokušali otkinuti glave.
Tijekom njihovih napada oteto je i više od stotine dječaka s namjerom pretvaranja u brutalne vojnike dok su djevojčice otete ne bi li postale seksualne robinje otmičara. Zbog ovih napada deseci tisuća ljudi napustili su sjeveroistočni dio Demokratske Republike Kongo. Prema medijskim izvještajima tijekom 2008. u ovim masakrima ubijeno je više od 800 osoba, dok je samo godinu dana kasnije, također, u božićno vrijeme došlo do novih masakriranja u kojima je likvidirano isto tako više stotina osoba na najstrašnije moguće načine.
Prema organizaciji Human Rights Watch taktika istovremenog napada na više lokacija u zabačenim ruralnim područjima Konga, pokazuje da je ovdje bila riječ o planiranoj akciji, koja je imala za cilj pobiti što više civila. Ova se skupina već više desetljeća bori protiv vlada u Ugandi i Demokratskoj Republici Kongo. Vojska u Demokratskoj Republici Kongo je uglavnom stacionirana u većim gradovima dok su ruralna područja prepuštena na milost i nemilost teroristima. U pitanju su terorističke organizacije koje žele nametnuti svoja pravila života i uspostaviti vlast, no ne kako bi formirale uređenu državu već preuzele nadzor nad prirodnim resursima najbogatijih područja na svijetu te se tako domogle krvavog profita.
Piše: Sonja Kirchhoffer
