Najgore uloge svih vremena: Radioaktivni kan, pečeni policajac i infantilni guru

Vjerojatno ne postoji holivudska zvijezda koja u filmografiji ne bilježi barem jedan podbačaj. To se u pravilu odnosi na teturave početke, kad je bilo važno ugrabiti bilo kakvu ulogu i nadati se kako će upravo ona odškrinuti vrata prema značajnijim filmovima. To je razumljivo, no što može natjerati već etablirane glumce da se sramote po trećerazrednim hororima ili komedijama u kojima je podrigivanje vrhunski doseg humora? Evo nekoliko primjera!

John Wayne: Osvajač Džingis-kan, 1956.

Ne samo što je sam John Wayne priznao da je inzistiranje da glumi mongolskog osvajača (na isti način na koji je glumio sve revolveraše, odmetnike, šerife i vojne zapovjednike u karijeri) velika poslovna pogreška, već se pokazalo da je snimanje filma, posljednjeg u producentskoj karijeri Howarda Hughesa, strašna tragedija. “Osvajač Džingis-kan” je, naime, sniman u blizini nuklearne elektrane u Utahu, na radijacijom natopljenom tlu, pa je od 220 članova ekipe njih 91 dobilo neki oblik raka (u crnu bilancu nisu uračunate stotine indijanskih statista). Pretpostavlja se da je i Wayneova smrt od karcinoma, dvadesetak godina kasnije, povezana s radijacijom kojoj je bio izložen.

Nicolas Cage: Čovjek od pruća, 2006.

Nicolas Cage, ruku na srce, i nije neki glumac, a lista besmislenih akcića u kojima automobilima preskače mostove i tamani vojske neprijatelja mitraljezom poprilično je dugačka. Pa ipak, katastrofalnom glumom u “Čovjeku od pruća”, remakeu istoimenog horor klasika iz 1973. godine, uspio je nadmašiti sam sebe. Da budemo precizniji, nazvati njegovu glumu lošom isto je što i proglasiti holokaust omanjom nezgodom. U uvodnoj sekvenci filma, zatječemo ga u uniformi patrolnog policajca. Nakon što pred njegovim očima izgori automobil sa ženom i malenim djetetom, osjećajni murjak teatralno se baca na koljena te počinje ridati kao da mu naživo čupaju nokte. Baš kad se malo primirio, dobiva pismo od bivše zaručnice iz selendre Summers Isle te doznaje da je njihova zajednička kći u opasnosti. Odgovoran kakav jest, smjesta otputuje u vukojebinu koja je idilična samo na prvi pogled. Vrlo brzo ondje se počnu događati čudne stvari (za početak, većina žena izgleda poput deblje i zapuštenije verzije Kathy Bates). Cage postavlja pitanja o kćeri, ali mu nitko ne želi dati odgovor. Slijede još gore nedaće: napad ubojitih pčela (“Pčele! Oh, ne, pčele! Upomoć, moje oči, moje očiiiii!” vrišti on u antologijskoj sceni, mašući rukama poput mažoretkinje na LSD-u), zatočenje u podzemnoj tamnici i višestruka fraktura obiju nogu, da bi ga na kraju mještani živog zapalili na velikom poganskom festivalu… Ali ne prije nego što je nokautirao tinejdžericu odjeven u kostim medvjeda i prekršio stotinjak zakona unatoč tome što je policajac. U konačnici, film je toliko loš da je zapravo zanimljiv: premda će vas preplašiti jedino Cageova gluma, nenamjerna komika čini ga dijamantom u riznici filmskog trasha.


Ben Kingsley: Ljubavni guru, 2008.

Ben Kingsley, složit će se i oni kojima ćelavac dugog jezika nije simpatičan, jedan je od ponajboljih britanskih glumaca. Uloga indijskog vođe i zagovaratelja nenasilja Mahatme Gandhija zasluženo mu je priskrbila Akademijin zlatni kipić. Tridesetak godina kasnije, ponovno je glumio indijskog gurua – ovaj put, “nagrađen” je nominacijom za “Zlatnu malinu” u kategoriji najgorega sporednog glumca. “Ljubavni guru”, redateljski debi Marca Schnabela, bizaran je spoj sportske drame i romantične komedije. Kritičari su ga jednoglasno proglasili najgorim filmom 2008. godine, stavljajući naglasak na neoriginalan scenarij, plošne likove i katastrofalnu glumu, s posebnim naglaskom na Kingsleyevo mahnito jurcanju u sariju, podrigivanje, ispuštanje vjetrove i nabacicanje infantilnih viceva na temu seksa, što je, kao, trebalo biti smiješno. Koji je vrag tjerao glumčinu njegova kalibra da se sroza ovako nisko, pojma nemamo. Pretpostavljamo da se radi o lovi: to je motiv zbog koje tzv. “umjetnički integritet” često završi pometen pod tepih!

Piše: Lucija Kapural

Komentari