Najčudnije životinje koje su ikad otkrivene, 2. dio

Daubentonia madagascariensis, 1795.

Iza latinskog naziva Daubentonia madagascariensis krije se doista neobična vrsta lemura. Ime je dobila po francuskom prirodoslovcu Louisu Daubentonu (1716. – 1800.), čiji ju je učenik 1795. godine otkrio na Madagaskaru. Koncem 1863. opisao ju je britanski zoolog John Edward Grey. Ova životinjica, poznata i kao “aye aye”, izgleda kao vjeverica sa zečjim ušima, štakorskim repom i njuškom šišmiša, a privid hibridna mitološkog čudovišta zaokružuju buljave žute oči. Način na koji ovaj noćni lovac hvata plijen jedinstven je u čitavu životinjskom svijetu. Srednjim prstom, koji je dvostruko duži i tanji od ostalih prstiju, kucka po kori drveta i osluškuje eho koji dopire iznutra kako bi ustanovio nalazi li se ondje kakva sočna ličinka. Jednom kad procijeni da je plijen nadomak ruke, oštrim zubima progriza koru debla, a potom spomenutim srednjakom vadi slasni zalogaj i prinosi ga ustima. Zbog krčenja šuma i praznovjerja lokalnog življa, koji ove životinje smatra glasnicima smrti te ih, kao takve, nemilosrdno tamani, vrsti prijeti izumiranje.

Tetraodontidae, 1832.


Jednog od najčudnijih stanovnika morskih dubina 1832. godine je otkrio francuski biolog Charles Lucien Jules Laurent Bonaparte (1803. – 1857.), nećak velikog državnika Napoleona Bonapartea. Rod je dobio latinski naziv Tetraodontidae, a vrste koje ga tvore u govoru su poznatije kao ribe napuhače (na slici!). Pogled na ovu ribu nasmijat će vas do suza: onako okrugla, s bodljama koje strše iz svakog centimetara tijela i zbunjenim izrazom “lica”, doima se poput križanca ježa, nogometne lopte i gremlina. Ako vas, međutim, ubode, garantiramo vam da je smijeh zadnje što će vam biti na pameti! Morsko čudovište puno je tetrodoksina, otrova koji je četiri puta jači od cijankalija, a izaziva paralizu dišnih organa. Neke šanse imate ako vam u roku od pet minuta daju protuotrov, u protivnom… Pa, nemate šanse. Napuhače žive u Egejskom moru te uz istočne obale Mediterana, međutim, posljednjih godina nekoliko je primjeraka uhvaćeno i u Jadranu, kod Palagruže, Jabuke i Šibenika. U Japanu, zemlji kojoj svaka ludost nailazi na plodno tlo, specijalno uvježbani kuhari pripremaju neotrovne dijelove ove ribe kao delikatesu ali, s vremena na vrijeme, poneka mušterija ipak umre. Da ne budemo posve nepravedni prema napuhačama, valja reći da nas ponekad mogu i spasiti: lijek napravljen od njenog otrova koristi se za ublažavanje simptoma odvikavanja od teških droga.

Scotoplanes, 1882.

Švedski zoolog Johan Hjalmar Théel (1848. – 1937.), ugledni sveučilišni profesor koji je život posvetio proučavanju morske faune, 1882. godine je otkrio životinju kojoj je nadjenuo ime Scotoplanes. Poznatija kao morska svinja, zastrašujuće je ružno stvorenje: doima se poput križanca bebe aliena, trulog krumpira, krpelja koji je pretjerao s ispijanjem krvi i ljigavog puža s malim nožicama. Premda s kopnenom roktalicom nije ni u kakvom srodstvu, nadimak “svinja” priskrbila joj je ružičasta boja kože, kratke noge i okruglo, zdepasto tijelo. Ove spodobe žive na dnu Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana, na dubinama od preko 10.000 metara, pa viđaju malo svjetla i prilično su slabovidne. Riječ je o proždrljivim beštijama: omiljena poslastica im je mulj, ali to ne znači da neće smazati većinu stvari koje potonu s morske površine. Zanimljivo, morske svinje uvijek se kreću u grupama od 300 do 600 jedinki. Priznajemo, doista ne bismo voljeli nabasati na ovakvu podvodnu bandu!

Blattodea, 1882.

Blattodea, kukac kojeg je 1882. godine otkrio švicarski entomolog Carl Brunner von Wattenwyl (1823. – 1914), na prvi pogled se doista ne doima posebnim. Riječ je, naime, o čestom podstanaru naših domova – običnom žoharu! Što li je, pitate se, ovako neatraktivna stvorenja dovelo na listu najneobičnijih životinja na svijetu? Reći ćemo samo jedno: ovi mali vragovi toliko su otporni da će poživjeti još desetak dana ako im otkinete glavu! Objašnjenje ove jedinstvene pojave krije se u njihovoj građi. Naime, mozak im je smješten duboko ispod hitinskog oklopa, pa ga sitnice poput dekapitacije neće omesti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (u takvom stanju su, primjerice, savršeno sposobni za reprodukciju!).

Piše: Lucija Kapural

Komentari