Najbizarniji darovi svih vremena: Odrezano uho za pjevača, polarni medvjed za kralja

Javne osobe, radilo se o pjevačima i glumcima ili državnicima i kraljevima, često primaju poklone od onih koji im žele izraziti svoje divljenje. Kao što primjeri s naše liste svjedoče, neki od tih darova uistinu su osebujni!

Medvjed za kralja

Engleski kralj Henrik III. (1207. – 1272.) svojedobno je imao doista osebujna ljubimca – polarnog medvjeda! Krupnu životinju, koju mu je poklonio norveški monarh Håkon IV. Håkonsson Stari (1204. – 1263), držao je u zloglasnoj tvrđavi Tower. Svakog jutra, puštao bi je do rijeke Temze, kako bi uživala u plivanju i ribolovu. S vremenom, medo je postao prava turistička atrakcija.


Tako si pametan, zaslužio si vlastiti otok!

Tycho Brahe (1546. – 1601.), astronom čija su opažanja omogućila Kepleru da utvrdi svoje zakone gibanja planeta, odrastao je u plemićkoj obitelji, a otac mu je bio istaknuta ličnost na dvoru danskog kralja Friedricha II. Suvremenici su se divili njegovu umu – uključujući kralja, koji ga je smatrao najumnijim čovjekom koji je ikad kročio Zemljom. Monarh je, ne budi škrt, omiljenom podaniku poklonio otočić blizu Kopenhagena, kako bi ondje podigao svoj astronomski opservatorij!

Zubati poklon

Ne znamo kako je supruga Johna Quincyja Adamsa (1767. – 1848.) reagirala kad je markiz Lafayette, ekscentrični francuski aristokrat, njezinu zakonitom bračnom drugu u znak divljenja poklonio odraslog aligatora, ali svjedoci tvrde kako je šesti američki predsjednik (na slici!) bio oduševljen novim stanovnikom Bijele kuće. Zubatog ljubimca navodno je držao u kadi te ga koristio kako bi plašio posjetitelje i suradnike, a priča se da ga je naučio i nekim trikovima. Neobičan poklon bio je namijenjen i Abrahamu Lincolnu (1809. – 1865.). Godine 1862., kralj Sijama Mah Mongkut predsjedniku htio pokloniti “barem deset slonova”. Neobičnu ponudu objasnio je napomenuvši kako “moćna i velika zemlja poput Amerike ne može biti bez slonova”. Lincoln je, iznimno ljubazno, odbio bizarni dar.

Odrezano uho

Paralelno s glumačkom, oskarovac Jared Leto izgradio je uspješnu glazbenu karijeru, a obožavatelji njegova banda “30 Seconds to Mars” odani su i prilično inventivni u izražavanju svog divljenja. Kad se ne penju na stage i ne trgaju odjeću sa svog idola (jednom takvom prigodom Jaredu su slomili nos, što je ovaj, također ne osobito psihički stabilan, nazvao “čarobnim”), traže od njega da im se žiletima potpiše na tijelo ili mu pak šalju maštovite poklone u rasponu od rabljenih tampona do kolaža od mačje dlake. Jedan je obožavatelj, međutim, nadmašio sve: godine 2013. Letu je poslao svoje odrezano uho, uz koje je priložio krvlju napisanu poruku “Slušaš li?”. Umjesto da se ispovraća, pjevač je bio oduševljen. “To je divna, simbolikom nabijena gesta u stilu Van Gogha. Nažalost, nikad nisam doznao kome uho pripada, ali sam izbušio rupicu na njegovoj resici i nosio ga kao ogrlicu na brojnim nastupima”, ispričao je u intervjuu. Kad su se mediji obrušili na Leta, optužujući ga da nepromišljenim izjavama potiče fanove na rizično ponašanje, ovaj je na Twitteru objavio sljedeće retke: “Cijenim vaš žar, ali vas ovim putem molim da mi više ne šaljete dijelove svog tijela. Tko zna, možda će vam jednom ipak zatrebati!”.

Djevojčica zvana Jolene

U usporedbi s onim što je Dolly Parton našla na kućnom pragu, Letov dar čini se gotovo normalnima. Vjerna obožavateljica, tinejdžerica koja je živjela od socijalne pomoći, u ljeto 1974. godine pjevačici je poklonila najvrednije što je imala – vlastito dijete! Da, dobro ste pročitali. Evo što je Parton ispričala o tome nevjerojatnom događaju: “Vraćala sam se s  poslovnog ručka, kad sam pred vratima ugledala poveći paket s izbušenim rupicama. Kako sam se približavala kući, moja nelagoda je rasla: iz njega su dopirali neobični zvukovi. Mislila sam da je riječ o mački ili psu ali sam, podigavši poklopac, imala što vidjeti: u paketu se, umotana u tanku plahticu, nalazila beba. Od šoka sam se umalo onesvijestila! Drhtala sam kao prut, ne znajući što mi je činiti, a onda sam pored bebe ugledala poruku. Nikad neću zaboraviti riječi koje su stajale na komadiću masna, izgužvanog papirića: ‘Moje ime je Jolene. Mama me nazvala po vašoj pjesmi i htjela bi da budem vaše dijete, budući da ona ne može brinuti za mene. Ona je vaša najveća obožavateljica i ima sve vaše ploče’. Nakon što sam, valjda desetak puta, pročitala poruku, pokušavajući shvatiti radi li se o gorkoj istini ili bolesnoj šali, nazvala sam socijalnu službu. Uspjeli su, ni sama ne znam kako, pronaći Joleneinu majku, kojoj srećom nisu vratili dijete. Čula sam da je curicu posvojio jedan divan bračni par, što me jako razveselilo”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari