Na dvoru ludog tiranina: Bradu u vatru, pjesnike u lance!

Sirakuški tiranin Dionizije Stariji (oko 430. pr. Kr. – 367. pr. Kr.) bio je izuzetno lukav te, iz perspektive širenja teritorija, izuzetno uspješan vladar. Premda u ratovima protiv Kartage nije uspio izvojevati potpuno oslobođenje Sicilije, proširio je vlast na čitavu južnu Italiju te osigurao prevlast Sirakuze na Tirenskome moru, učinivši je najmoćnijom od svih zapadnih grčkih kolonija. Značajan je i za našu povijest, kao osnivač Isse, prvog grada na području Hrvatske. Unatoč brojnim postignućima, antički izvori opisuju ga kao sumnjičavog, osvetoljubivog, beskrupuloznog i okrutnog vladara, a stručnjaci smatraju da je upravo on najzaslužniji zbog današnjega pejorativnog značenja riječi “tiranin”.

Svjestan svoje reputacije, panično se plašio atentata te nigdje nije mrdao bez slijepo odane vojske plaćenika, ratom prekaljenih muškaraca spremnih da u sekundi prerežu grkljan svakome tko poprijeko pogleda njihovog gazdu. Njegova paranoja s vremenom je rasla, pa je zapošljavao na desetke kušača ića i pića kako bi izbjegao mogućnost da ga netko otruje. Premda je po prirodi bio tašt te mnogo držao do svoga izgleda, u jednom se razdoblju bio zapustio: kako se bojao da ga netko ne zakolje pri brijanju, uzgojio je bradu na kakvoj bi mu pozavidio i Karl Marx. Na koncu je za taj posao zadužio kćer Arete – svako toliko, morala mu je spaljivati bradu žeravicom od orahovih ljuski.

Kad nije osvajao nove teritorije i likvidirao stvarne ili zamišljene oponente, Dionizije se bavio pisanjem poezije. U tome je bio kolosalno loš što mu, dakako, nitko nije smio priznati… Osim pjesničkog prvaka Filokesna. Ovaj mu je, saslušavši neke njegove umotvorine, bez pardona rekao da ne vrijede ni pišljiva boba. “Štoooo?! Kako kraljeve pjesme mogu biti loše, ti drska gnjido?!” zagrmio je Dionizije. Hladan kao špricer, poeta je odgovorio: “Sudim pjesme, a ne kralja”. Ta rečenica koštala ga je višegodišnjeg boravka u tamnici. Jednog dana, ponovno su ga izveli pred vladara, koji je u međuvremenu nažvrljao na stotine novih pjesama i nekoliko drama. Uvjeren kako je njegova lajavog podanika boravak iza rešetaka smekšao, Dionizije ga je obilno nahranio i napojio, da bi mu potom pročitao svoj najnoviji uradak. Kad je  tiranin od Filoksena zatražio novu ocjenu, ovaj je, teško uzdahnuvši, krenuo prema vratima. “Kamo ćeš?” u čudu je zapitao Dionizije. Pjesnik je odvratio: “Natrag u tamnicu, kamo bih drugdje?”

Piše: Lucija Kapural


Komentari