Sudeći prema Arthuru De Meyeru, mladom novinaru koji se specijalizirao za neobične muzeje, i koji je posjetio nedavno Muzej odvratne hrane u Švedskoj, ovo je mjesto poput kakvog zabavnog parka u kojem ćete nešto i naučiti. Zanima li vas nešto više o ovom neobičnom muzeju, zavirite u naš današnji članak.
Karte otisnute na vrećicama imaju zanimljivu svrhu…
Osnivači ovog muzeja kažu da im je cilj analizirati što jednu hranu čini poželjnom u određenom dijelu svijeta dok se u drugim ista smatra odvratnom i nejestivom. U ovom je muzeju izloženo 80-ak kulinarskih užasa iz 30-ak zemalja. Svaki obilazak završava kušanjem, ako ste dovoljno hrabri za tako nešto. Novinar De Meyer je bio dovoljno hrabar da isproba neka od viđenih jela, a kao dijete autora kuharica nije imao problema s isprobavanjem svega i svačega. Isprobao je hranu koja je mirisala poput smeća, trulih tijela, smrdljivih čarapa i drugih smradova. Kaže da je ovdje povraćao deset puta za redom, i da je tako premašio svoj rekord koji je do tada bio zaglavljen na broju šest. No ako se bojite da će vam se to dogoditi utješno je što su karte otisnute upravo na vrećicama koje vam mogu poslužiti za tu svrhu.
Luda ideja
Suosnivač ovog muzeja je psiholog Samuel West iz Kalifornije, a koji već dugo živi u Švedskoj. Muzej je osnovan 2018. godine, a ideju za potpuni odmak od tradicionalnih muzeja dobio je u Muzeju prekinutih veza u Zagrebu 2016. godine. On kaže da je tijekom proučavanja osobnih predmeta iz propalih ljubavnih veza došao na ideju osnivanja Muzeja neuspjeha. Ovaj je muzej otvorio već 2017. godine, a njegova je namjera bila kao psihologa da ljudima prenese poruku da je neuspjeh važan u postizanju uspjeha. Nakon velikog komercijalnog uspjeha ovog muzeja, odlučio je zajedno s bivšim IT-jevcem i velikim gurmanom Andersom Ashrenom pokrenuti novi muzej. Tako se rodila luda ideja osnivanja Muzeja odvratne hrane. Anderson je izabrao izloške, a u izboru se vodilo računa o okusu, teksturi, mirisu i načinu spravljanja hrane odnosno njezinoj pozadini jesu li životinje bile izložene zlostavljanju tijekom uzgoja. Među izlošcima je i južnokorejsko vino koje se bazira na izmetu, ali dječjem. On fermentira u rižinom vinu. Andreas kaže da je za njegovu pripremu koristio izmet svoje osmogodišnje kćeri, ali da ga nije probao i ne može se odlučiti na taj korak.
Odgovarajući logotip koji glasi: “Fuj”
Ukoliko mislite da će vas u muzeju automatski zapahnuti užasni mirisi, neće osim ako vi tako ne odlučite. Smrdljiva hrana je zatvorena pod staklenim kupolama tako da mirisi ne dopiru do vas. Pojedina jela se ponovno sprema svaki tjedan, a pojedina traju dugo poput spomenutog vina. Logotip muzeja je rekli bismo odlično izabran i glasi: “Fuj”. Posjetitelje kroz muzej vode natpisi na engleskom i švedskom, a uz svaki izložak donosi se naziv jela njegova povijest i podrijetlo. Ako želite ovdje možete probati nešto kao smoothie od žabljih i prepeličjih jaja, desert od mušica i puno groznije stvari od navedenih, no u tu svrhu morat ćete posjetiti sam muzej. U muzeju je postavljena i svojevrsna kabina za fotografiranje i isprobavanje mirisa koji se raspršuju oko vašeg lica.
Kako pridobiti ljude da jedu insekte?
Nova podružnica ovog muzeja je osnovana u Berlinu. Osnivači muzeja nisu vegani ni vegetarijanci, ali smatraju da na ovaj način daju svoj doprinos spašavanju planeta. Uvjereni su da će svojim muzejom ljudima pomoći da shvate koliko je strašna mesna industrija i u zlostavljanju životinja, i svom učinku na planet. Upravo kroz promišljanje hrane kao kulturološkog fenomena vjeruju da će se ljudi lakše odlučiti za jedenje insekata i laboratorijskog mesa.
Oni poput Charlesa Darwina smatraju gađenje jednom od osnovnih ljudskih emocija koja se rađa u određenom kontekstu zbog čega često ima subjektivne konotacije. Ako želite provjeriti ova promišljanja ili se želite samo dobro zabaviti, krenite putem Malmöa ili Berlina. Nadamo se samo da nemate preosjetljiv želudac.
Piše: Sonja Kirchhoffer
