Muškarci koji mrze žene: Slučaj “jorkširskog rasparača”

Između 1975. i 1980. godine, u vrijeme kad je “ordinirao” po šumama i parkovima sa širokim osmijehom na usnama i oštrim nožem u jakni, o Peteru Sutcliffeu (1946. – 2020.) pisali su kao o “rasparaču iz Yorkshirea”. Kad je identitet čovjeka koji je ubio trinaest mladih žena nakon jedne od najopsežnijih policijskih potraga u britanskoj povijesti napokon otkriven, njegovi poznanici bili su u nevjerici. Malo tko u Bingleyu, sumornu radničkom gradiću u Yorkshireu, nije volio Sutcliffea. Visoki, bradati muškarac kovrčave kose za svakog je imao toplu riječ, a susjedi su znali da mu se mogu obratiti zatreba li im prijevoz, čuvanje djece ili popravak instalacija. Njegova supruga Sonia, učiteljica, hvalila se prijateljicama da ima najboljeg muža na svijetu. Ponekad bi se jedino požalila kako ovaj često izbiva iz kuće, ali bi brzo pridodala da je, eto, takav posao vozača kamiona.

Bilo je tako i kišne rujanske večeri 1975., kad joj je suprug, nešto iza 22 sata, dojavio kako mora odraditi još jednu “šihtu”. Sonia je uzdahnula, znajući da je čeka još jedna tužna noć bez Petera. Sklopivši slušalicu, ovaj se vratio na svoje mjesto za šankom. Kad je oskudno odjevena cura napokon iskapila posljednje piće, bradati muškarac otputio se za njom, stežući čekić koji je nagurao u džep svoga širokog kaputa.

Sljedećeg jutra, u obližnjem je šumarku pronađeno nago žensko tijelo. Lubanja joj je bila smrskana, trbuh rasporen. Identificirana je kao lokalna prostitutka Wilomena McCann, a obdukcija je pokazala da je usmrćena udarcem teškim predmetom, po svoj prilici čekićem, prije čega je divljački silovana.

Prestrašen onim što je učinio, Sutcliffe se odlučio na neko vrijeme pritajiti, ali je jedne večeri njegova žudnja postala neizdrživa. Kad je uz rub ceste ugledao plavušu u pripijenoj haljini, znao je da je našao ono što traži. Djevojka je ušla u njegovo vozilo, vjerujući da je riječ o imućnoj mušteriji. Umjesto novca, dobila je čekić u glavu. Marcella Claxton se, međutim, pokazala kao tvrd orah. Uspjela je udariti napadača torbom i pobjeći, a policiji ga je kasnije opisala kao krupna bradatog muškarca kovrčave kose.


Marcellina kolegica Irene Richardson nije bila te sreće. Tijelo mlade prostitutke pronađeno je u jarku, toliko iskasapljeno da nije bilo moguće izbrojati ubodne rane. Patolog je otkrio da je nesretnica više puta silovana. Premda su već tada posumnjali kako imaju posla sa serijskim ubojicom, policajci se nisu previše upregnuli da otkriju počinitelja – ta žrtve su se bavile iznimno rizičnim “zanimanjem”!

Kad je na sličan način ubijena Jayne MacDonald, 16-godišnja odlikašica iz ugledne obitelji, javnost ih je iznenada počela pritiskati da što prije riješe slučaj. Istrazi se tada pridružio poručnik George Oldfield, policajac s višegodišnjim iskustvom u hvatanju serijskih ubojica. Pod njegovim vodstvom, ispitano je više od četiri tisuće osumnjičenika. Jedan od njih bio je Peter Sutcliffe. Mladi pozornik koji je razgovarao s njim kasnije će reći da je gospodin bio “vrlo susretnjiv i uglađen” te da je s “lakoćom odbacio sumnju sa sebe”.

Dok su organi zakona tapkali u mraku, čovjek kojeg su tražili uspio je silovati i ubiti prostitutku Jean Jordan, na vrijeme da se vrati kući na ukusnu večeru koju mu je pripremila supruga. Kad ga je Sonia upitala kako je zadobio ogrebotinu na obrazu, raspreo je duhovitu pričicu o grani koja ga je “napala” dok je mokrio u šumi.

Nakon napada na Jean Jordan, Sutcliffe se primirio na nekoliko mjeseci. “Vrlo je moguće da su ubojstva stvar prošlosti. Mnogi serijski ubojice u jednom trenutku naprasno prekinu svoju mračnu rabotu”, bilo je “stručno” mišljenje jednog psihijatra. Iskasapljeno tijelo Yvonne Pearson, pronađeno u blatnom jarku jednoga maglovitog jutra, poljuljalo je njegovu ekspertizu. Ispod djevojčine glave, ležalo je okrvavljeno pismo. “Ubojstva će se nastaviti”, stajalo je crno na bijelom. “Obećajem da će sljedeća koja dopadne pod oštricu moga noža ili je, ako mi se tako prohtije, umlatim čekićem biti ugledna damica od četrdesetak godina”.

Da je pismo autentično, pokazalo se nekoliko dana kasnije. Vera Millward, 41-godišnja državna službenica, brutalno je ubijena usred bijela dana, na mjestu na kojem se u to vrijeme nalazilo na stotine ljudi. Kronična srčana bolesnica toga je dana svratila u lokalnu ambulantu po recept. Kad je u toaletu prala ruke, s leđa ju je zaskočio ubojica, dokrajčivši je prvim udarcem čekića!

Osokoljen uspješnim bježanjem pred rukom pravde, Sutcliffe je postajao sve neoprezniji. Ženu koja mu je trebala postati četrnaestom žrtvom, prostitutku Oliviju Reivers, usred bijela dana je namamio u automobil i odvezao na obližnje školsko igralište. U trenutku kad se spremao dohvatiti čekić, oglasila se policijska sirena. Dva policajca bila su, naime, na rutinskoj patroli: na tom su se mjestu često sastajale maloljetničke bande. Stariji detektiv pristupio je parkiranom automobilu te od bradatog muškarca zatražio vozačku dozvolu. Sutcliffe im je, uobičajeno uglađenim i ležernim glasom, objasnio kako je mlada dama na suvozačkom mjestu njegova nećakinja, s kojom upravo vodi važan razgovor.

Da dotični policajac nije bio obdaren izvrsnim pamćenjem, Sutcliffe bi se po svoj prilici ponovno izvukao iz nevolje svojom slatkorječivošću, a djevojka bi završila rasporena trbuha. “Plavac” je, naime, prepoznao Oliviju kao jednu od lokalnih cura koje su njegovi kolege nekoliko puta hapsili zbog prostitucije. Revni momak shvatio je još jedno: vozač u potpunosti odgovara opisu neuhvatljiva serijskog ubojice. Kad je zatražio Sutcliffa da otvori prtljažnik, ovaj je duboko uzdahnuo, znajući da je igra završena. Okrvavljeni nož, pronađen ondje, vrištao je o njegovoj krivnji. U svibnju 1981. godine, Peter Sutcliffe osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja. Dana 13. studenog 1920. godine preminuo je u zatvorskoj bolnici, od komplikacija uzrokovanih bolešću COVID-19.

Piše: Lucija Kapural

Komentari