Mračna povijest otoka svjetlosti: Od krvne osvete do bombaških napada

Ako želite doživjeti osebujan spoj Francuske i Italije, upoznati jedan gordi narod ali i ljubazne domaćine, probijati se uskim uličicama slikovitih gradova, zalutati u nepreglednom zelenilu planina, a potom se sjuriti prema nekim od najljepših plaža na svijetu, Korzika je destinacija po vašoj mjeri! Nebrojena brda i planine usred Mediterana doimaju se poput gorostasa kojima se more obavilo oko koljena, vječno ih zarobivši u prisnom zagrljaju. Zrak je prepun mirisa – s više od dvije tisuće vrsta biljaka, od kojih su gotovo polovica endemske, Korzika je fascinantan prirodni rezervat. Donosimo zanimljivosti iz jednako fascinantne povijesti ovoga sredozemnog otoka:

1. Prvi tragovi ljudskoga života na Korzici mogu se pratiti od neolitika. Prvi poznati stanovnici bila su ligurska plemena, a prve trgovačke postaje osnovali su Feničani. U šestom stoljeću prije Krista, otok su kolonizirali Grci, koji su Korziku zvali Kalista, što znači “najljepša”.

2. Napoleon Bonaparte, najpoznatiji sin ovoga divljeg i tajanstvenog otoka, pričao je kako bi, usred kaosa bojnog polja, jednostavno prizvao miris korzikanske makije koji bi ga u trenutku zacijelio i dao mu snage. Slavni slikar Henri Matisse Korziku je pak opisao ovim riječima: “Na ovom otoku sve je boja i sve je svjetlo”.

3. Otok, četvrti po veličini u Sredozemnom moru, zbog strateške važnosti u prošlosti je često bio predmet oružanih sukoba između Francuske i Italije. Grad-država Genova stoljećima je dominirala Korzikom, dok nije 1768. godine ustupila otok Francuskoj, kako bi otplatila dug. Pasquale Paoli, junak korzikanske borbe za neovisnost, ratovao je protiv obje sile, a priče o njegovim podvizima i danas su žive u narodnoj predaji.

4. U Drugome svjetskom ratu Korzika je neko vrijeme bila pod okupacijom Talijana i Nijemaca. No, ustanak domaćeg stanovništva i pothvati francuskog pokreta otpora primorali su okupatore da se povuku i omogućili oslobođenje otoka.

5. Težnje za političkom autonomijom postale su izraženije od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Radikalne skupine poduzimale su bombaške napade, a jedna od najpoznatijih postala je Narodna fronta za oslobođenje Korzike. Godine 1982., Korzika je dobila ograničenu autonomiju.

6. Iako je Korzika službeno dio Francuske, od glavnog kopna razlikuje se u svemu: od običaja, preko kuhinje do jezika i mentaliteta stanovnika. Tko zna, možda nije slučajno da Cap Corse, poluotok na sjeveroistoku, svojim oblikom podsjeća na šaku s ispruženim prstom koji kao da prijeteći pokazuje prema Francuskoj!

7. Na ulicama korzikanskih gradova, povijest kao da oživljava pred očima posjetitelja. Zmijolikim putovima kroz planine, stiže se do negdašnje prijestolnice Cortea. Dok je povijest gradova na obali neodvojiva od tradicije Italije i Francuske, Corte je srce autentične Korzike. Oko spomenika Paolija, okruženog grafitima koji pozivaju na nezavisnost, vode se živahni razgovori uz aperitiv “Cap Corse” – isključivo na tradicionalnom jeziku. Zanimljiv je podatak da zgrade na glavnu gradskom trgu nisu okrečene stoljećima, tako da se još vide tragovi genovskih metaka iz 1746. Bonifacio, najstariji otočki grad, opasuju veličanstvene obrambene zidine, a poznat je i po neobičnim stijenama, koje izranjaju na mora poput skulptura kakva mahnitog kipara. Te stijene napravio je vjetar a, prema legendi, starogrčki junak Uliks sa svojim je ljudima na njima našao sklonište te izazvao gigante na dvoboj. U Ajacciu, glavnom i najvećem gradu te Napoleonovu rodnom mjestu, svakog se kolovoza održava spektakularan vatromet povodom rođendana legendarnog vojskovođe, a svaka druga ulica nosi njegovo ime!

8. Zbog burne prošlosti, Korzikanci imaju izražen nacionalni ponos, a separatistički pokret i danas je vrlo jak. Prgavi po prirodi, žilavi, radišni, markantnih crta lica, slove kao ljubazni domaćini – dok god ih poštujete. Njihov mediteranski temperament može vas oduševiti, ali i preplašiti: ovdje je sve praćeno uzvicima, uzdasima i upiranjem prsta. Premda je službeni jezik francuski, posvuda odzvanja korzikanski jezik, corsu, sličan srednjovjekovnu toskanskom dijalektu. Kažu da se na otoku smijete šaliti sa svime, osim s čašću. Korzikanska “vendetta”, o kojoj je pripovijedao Balzac, za obiteljsku uvredu nosila je smrtnu kaznu, a pretpostavlja se da je između 1683. i 1715. godine od nje stradala – četvrtina stanovnika!

Piše: Lucija Kapural

Komentari