Prvi spomeni motorne pile pojavili su se krajem 18. stoljeća i to u medicinskim dokumentima.
Opis prvih motornih pisla nalazimo u djelima dvaju škotskih doktora – John Aitken (kao pomagalo pri simfiziotomiji, postupku u kojem se širi zdjelica trudnice kod otežanog poroda) i James Jeffray (za uklanjanje bolesne kosti). Prva njena ilustracija potječe iz Aitkenova djela Principles of Midwifery, or Puerperal Medicine iz 1785. godine, iste godine kada je navodno koristio pilu prilikom autopsije. Medicinska motorna pila izumljena je između 1783. i 1785. godine. Jeffray je svoju mogao izraditi tek 1790. godine, a objavio je 1806. djelo Cases of the Excision of Carious Joints, zajedno s H. Parkom i P. F. Moreauom. Radilo se o Jeffrayjevu prijevodu i komentaru medicinskog teksta o uspješnom uklanjanju bolesti kosti koljena i lakta. Jeffray je istaknuo da će medicinska pila omogućiti manje rane te štititi živce i žile. Pokazalo se da je Aitkenova ideja za primjenu pri porodu previše opasna i nepraktična, no Jeffrayjeva se brzo proširila, pogotovo nakon izuma anestetika. Danas se umjesto nje koristi tzv. Giglijeva pila (nazvana po talijanskom opstretičaru Leonardu Gigliju). Prva prijenosna pila pojavila se 1925. godine, a napravila ju je njemačka tvrtka Festo koja i danas proizvodi alate – Festool. Suvremenu pilu usavršili su Joseph Buford Cox i Andreas Stihl. Stihl je patentirao prvo električnu (1926.), a onda i pilu pogonjenu tekućim gorivom (1929.) te je osnovao tvrtku koja će ih proizvoditi. Prije toga Emil Lerp 1927. godine započeo je prvu masovnu proizvodnju motornih pila u sklopu svoje tvrtke Dolmar. Ta tvrtka funkcionira i danas, a sjedište joj je u Hamburgu.
Piše: Boris Blažina
