Most Chinvat: Mjesto na kojem se određuje sudbina umrlih

Većina religija poznaje neku vrstu pakla, a međusobno se često natječu u slikovitim opisima muka koje ondje čekaju nepopravljive grešnike. Dok se neki lajtmotivi ponavljaju – prženje u vatrici, guljenje kože, utapanje – određene ideje uistinu su maštovite i osebujne. Evo dva primjera!

Prema zoroastrizmu, duše nakon smrti odlaze na most Chinvat. Tanji je od dlake ali oštriji od britve, a čuvaju ga dva četverooka psa. Ondje susreću ženu, personifikaciju njihovih životnih djela: pravednike dočekuje u liku mlade ljepotice, dok se grešnicima prikazuje kao oronula i deformirana rugoba. To je, međutim, tek početak. U slučaju da zla djela koja je pokojnik počinio za života prevagnu nad dobrima, most se sužava i okreće naopačke, istresajući nevaljalu dušu u duboku jamu ispunjenu demonima. Ako je riječ o uistinu opakom pokojniku, po njegovu dušu osobno će doći Vizaresh, šef svih demona, te je odvući u Kuću laži, što je samo ljepše ime za pakao. Riječ je o mjestu zastrašujuće prljavštine i smrada, na kojem se dušama poslužuju fekalije i trulo meso, a revni demoni, koji ne znaju za slobodan vikend pa čak ni čik-pauzu, muče ih kroz čitavu vječnost. Svaki demon predstavlja specifičan grijeh: ako ste, primjerice, za života bili izjelica, s vama će se pozabaviti Apaosha, demon gladi i žeđi, dok će Zairika s velikim užitkom kapati otrov u grla pokojnih trovača. Drugim riječima, stvar funkcionira po sistemu “oko za oko, zub za zub”.

Predodžba pakla u nordijskoj mitologiji tjera pak na cvokotanje zubi: grešnike nakon smrti čeka pravi ledeni izazov! U usporedbi sa stanovnicima Niflheima, najnižeg od devet svjetova stabla Yggdrasila, smještenog na mjestu ljupkog naziva Obala leševa, čak i Kanađani mogu reći da imaju ugodnu klimu: studen je tolika da da nesretnicima otpadaju udovi (dakako, ponovno im narastu, samo kako bi mogli opet otpasti i tako ukrug!), a ugođaj beznađa zaokružuju vječna tama i magla. Ali to još uvijek nije sve! Mjestom upravlja divovska zmija Niddhog (“Razdirač leševa”), koja radi upravo ono što joj ime govori, a zubi su joj oštri kao noževi. Odgovorna je božici podzemnog svijeta Hel, koja je napola živa žena a napola istrunuto truplo. Nakon Ragnaroka, nordijske inačice smaka svijeta, jednosmjernu kartu za Nilfheim dobivaju najgori od najgorih, a to su ubojice, razvratnici i prekršitelji prisege. To se odnosi samo na duše onih koji su umrli od bolesti ili starosti: duše ratnika, čak i ako su za života bili pravi gadovi, automatski idu u raj odnosno Valhallu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari