Toga srpanjskog popodneva 1986. godine, u Silver Springu bilo je vruće kao u paklu. Hadden Clark, 35-godišnji pomoćni kuhar, doista nije imao najbolji dan. Nakon što ga je kolega vidio kako urinira u salatu gošće koju je mrzio, šef mu je “spičio” momentalni otkaz, a rođeni brat Geoffrey dan prije mu je rekao kako ga nikad više ne želi vidjeti, jer ga je zatekao kako masturbira pred njegovom šestogodišnjom kćeri.
Znajući da je ovaj na poslu, Hadden se uputio u bratovu kuću. Računao je da će zateći djevojčicu samu i osvetiti se. Zbog nje ga je, uostalom, brat izbacio iz kuće… Osim toga, jednom ga je prilikom nazvala idiotom, a to nije nešto što on prašta. Parkiravši kamion u obližnjoj uličici, zaputio se prema Geoffreyevoj kući, noseći nov-novcati kovčeg s kompletom najmodernijih kuhinjskih noževa. Ključ, koji još nije vratio bratu, veselo mu je poskakivao u džepu košulje. Tiho je odškrinuo vrata te se, na vršcima prstiju, zaputio ka Elizinoj spavaonici na katu. Nije bila ondje. Ni u drugim prostorijama. Sigurno se igra s nekom od svojih iritantnih prijateljica… Neka, može on čekati! Do Geoffreyeva povratka ima dobra tri sata, a to je sasvim dovoljno da učini ono što je naumio!
Nije imao pojma da je njegov brat ranije toga dana odvezao djevojčicu baki. Nije to znala ni šestogodišnja Michelle Dorr, Elizina susjeda i najbolja prijateljica, kad se zaputila prema njenoj kući. Začuvši sitne dječje korake na stepenicama, uljez se skrio iza ormara u Elizinoj sobi, čvrsto stežući nož u ruci. Djevojčica koju je ugledao, međutim, nije bila Eliza. Uzbuđenom Clarku, koji je već osjećao okus mlade krvi u ustima, u tom trenutku to nije ni bilo važno. U sekundi se stvorio malenoj iza leđa i oborio je na pod. Sirotica je imala vremena tek za slabašan vrisak. Pobješnjeli muškarac okrenuo ju je na leđa i rasporio joj utrobu nožem, nakon čega je zabio oštricu u njen vrat. Beživotno tijelo zamotao je u vreću za smeće te ubacio u prtljažnik svoga kamioneta. Potom se vratio u kuću te pomno očistio krv. Bio je zadovoljan. Dječja sobica je blistala, kao da se u njoj ništa nije dogodilo.
Sljedećeg jutra, Michellein otac prijavio je nestanak svoje mezimice. Kad su policajci doznali da bivši supružnici Dorr vode ogorčenu bitku oko skrbništva nad djevojčicom, reflektor njihovih sumnji obasjao je nekoć sretni par, napose verbalno agresivnog Carla Dorra. Uvjereni da je nekako umiješan u kćerin nestanak, puna tri mjeseca pratili su svaki njegov korak, što je stvarnom ubojici dalo dovoljno vremena da odseli u drugi dio grada i pritaji se. I čeka.
Šest godina nakon Michelleina umorstva, Clark se zaposlio kao vrtlar kod Penny Houghteling, 40-godišnje socijalne radnice. Bio je marljiv i s vremenom je zadobio povjerenje poslodavke, pa mu je ova dopustila da stanuje u gostinskoj sobi. Uz to, svaki dan mu je kuhala ručak te, kad god je tražio, prala rublje. On, koji je odrastao u nesređenoj obitelji, nikad ne iskusivši roditeljsku ljubav i brigu, u Penny je vrlo brzo počeo gledati zamjensku majku. Idila je potrajala dok se njena kći Laura, brilijantna studentica prava na “Harvardu”, nije vratila kući na ljetne praznike. Premda je lijepa 23-godišnjakinja bila ljubazna prema njemu, Clark je u njoj gledao prepreku, parazita koji krade Pennynu ljubav i vrijeme. Znao je da je mora maknuti s puta.
Kad ga je Penny obavijestila da na tjedan dana putuje na seminar u drugi grad i zamolila da pomogne Lauri u vođenju kućanstva, znao je da je prilika koju je čekao stigla. Mahnuvši dragoj prijateljici na odlasku, zaputio se prema dućanu mješovite robe. Kupio je dva koluta ljepljive trake, uže i najlonsku žicu. Te večeri, Laura je na spavanje otišla već oko 22 sata, požalivši se da je boli trbuh. Dva sata kasnije, probudila ju je muška ruka na njenom vratu. Za razliku od Michelle, nije uspjela ni vrisnuti – ljepljiva traka zapušila joj je usta. Nije se uspjela ni braniti – Clark joj je sputao ruke užetom. Nakon što ju je ugušio najlonskom žicom, ubojica je sjeo pored još toplog trupla i počeo masturbirati. Nije mu išlo. Trebao je jači poticaj. Dohvatio je škare i otkinuo joj ušnu resicu, a nakon toga počeo ubadati nepomičnu djevojku po čitavom tijelu. Laurin čupavi bijeli tepih nakon nekoliko minuta postao je crven.
Kad su policajci istraživali slučaj, nisu ni posumnjali u Clarka: upravo on je preuzeo ulogu Pennyna tješitelja, lijući suze zajedno s njom. Da njegovo ludilo nije bilo ono progresivnog tipa, po svoj prilici bi zauvijek ostao na slobodi. Srećom, jedne večeri mladi redarstvenih zaustavio je njegovo vozilo zbog prekoračenja brzine. “Nanjušio si krv, gade! Ne smiješ ulaziti u moj kamion, to je posvećeno mjesto!” počeo je urlati bradati muškarac, ničim izazvan. Pozvavši pojačanje, policajac je pretražio vozilo mahnitog muškarca, kojem je namaknuo lisičine na ruke. U njemu je pronašao haljinu natopljenu krvlju. Analiza će kasnije pokazati da krv pripada Lauri Houghteling. Hadden Clark osuđen je na dvije doživotne robije. Cimeru u ćeliji pohvalio se da je odgovoran za barem desetak ubojstava.
Piše: Lucija Kapural
