Demokratska republika Kongo (nekadašnji belgijski Kongo), zemlja velikoga rudnog bogatstva (strateški važna Zapadu zbog nalazišta urana), imala je politički i socijalno posve obespravljeno stanovništvo: Afrikanci su živjeli u zasebnim četvrtima, a bez posebnih iskaznica nisu smjeli pristupiti u europske dijelove gradova. Prosječna zarada tridesetero crnih radnika iznosila je koliko i zarada jednog bijelca. Ne čudi stoga činjenica da je u tom dijelu Afrike došlo do buđenja nacionalne svijesti, a vodeći borac za neovisnost bio je Partice Lumumba. Godine 1960., dogovorom lokalnih stranaka i belgijske vlade, Kongo je proglašen nezavisnom državom. Lumumba je na prvim demokratskim izborima dobio većinu te postao prvi predsjednik vlade, a Joseph Kasavubu prvi predsjednik nove države.
Borba protiv kolonijalizma premijeru je donijela brojne neprijatelje. Lumumba se otvoreno suprotstavio secesiji bogate pokrajine Katange, koju je Moise Čombe, sin imućnog biznismena iz plemena Lunda i marioneta belgijskih kolonizatora, u ljeto 1960. proglasio neovisnom od Konga. Kad su Belgijanci, pod izlikom da žele pomoći svojim građanima, u Kongo poslali padobrance, Lumumba je zatražio i dobio zaštitu snaga UN-a.
U rujnu, predsjednik Kasavubu protuustavno ga je smijenio s položaja premijera, a desetak dana kasnije general Joseph Mobutu izveo je državni udar. Mobutuove snage uhvatile su Lumumbu i prebacile ga u Katangu, gdje je pod nerasvijetljenim okolnostima ubijen. Vjeruje se da je junaka crne Afrike ustrijelio belgijski plaćenik Julien Gat, po nalogu predsjednika Katange Moisea Čombea. Potonjeg, izdajnika koji je vodio rat sa snagama UN-a i kongoanske vlade, sustigla je karma. Nakon poraza, neko je vrijeme proveo u emigraciji u Španjolskoj, no glad za vlašću dovela ga je natrag u Afriku. Uspio je postati ministar vanjskih poslova u novoj koalicijskoj vladi Konga, ali ga je Kasavubu 1965. smijenio. Shvativši da mu se crno piše, pobjegao je iz zemlja, a vlada ga je u odsutnosti osudila na smrt zbog veleizdaje. Tijekom leta, Čombe je otet i prebačen u kaznionicu u Alžir, gdje je 1969. umro – prema službenom izvještaju, od srčanog udara. Pitanje je li njegova smrt u četrdeset devetoj godini bila prirodna ostaje otvorenim.
Piše: Lucija Kapural
