Plavi planet često uzimamo zdravo za gotovo, no ponekad, samo ponekad se u nama pojavi strah i pitanje kada će se dogoditi kataklizma koja će uništiti Zemlju. U načelu puno je izvjesnije da ćemo Zemlju uništiti bez prirodne pomoći nego što će se to dogoditi samo po sebi, barem gledano na kraće staze.
Kataklizma u kojoj je stvoren Mjesec
Zemlja je tijekom svog dugog postojanja u trajanju nešto malo manjem od pet milijardi godina prošla niz prirodnih kataklizmi, a u jednoj od njih je stvoren i naš Mjesec. Prema teoriji Velikog sudara planet veličine Marsa, a koji je nazvan Teja, svojevremeno se sudario sa Zemljom pri čemu je, smatra se, zemljani materijal izbačen u svemir te je zahvaljujući gravitaciji zadržan u našoj orbiti. O postanku Mjeseca tijekom ovog udara mišljenja su podijeljena. Na prvu bilo bi logično za pretpostaviti da bi oba planeta bila uništena u takvom sudaru, ali su relativno nedavno nađeni pokazatelji koji pokazuju da se u dalekoj prošlosti Zemlje zaista dogodio snažan frontalni sudar. Nezgodno je što nas prirodne kataklizme čekaju i u budućnosti, nije upitno da će se one dogoditi samo je pitanje kada.
Vatrena stihija i duga zima
Postoje razni scenariji uništenja Zemlje, a u najstrašnije ulazi nuklearno oružje. Velike sile poput SAD-a, Rusije, Kine, kao i Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Indije, Pakistana i Sjeverne Koreje posjeduju nuklearno oružje koje samo po sebi ne može dovesti do uništenja strukture planeta već “samo” do uništenja života na njemu. Primjerice nakon što bi eksplodirao nuklearni arsenal SAD i Rusije došlo bi do širenja vatrene stihije po zemljinoj površini, a kažu stručnjaci da bi se vatra pri tome širila u svim smjerovima. Ta bi vatrena stihija ujedno oslobodila ogromne količine dima i čađe, a koja bi završila u stratosferi, i upravo bi ona bila ta koja bi rezultirala nestankom života na Zemlji. Pojava tog sloja koji bi spriječilo prodor sunčevih zraka do zemljine površine, rezultirao bi vrlo brzim nestankom hrane, a onda i uzročno-posljedično izumiranjem gotovo svih živih bića na Zemlji. Čak, ako bi i i dio živog svijeta uspio preživjeti, našao bi se u otrovnom i radioaktivnom okolišu koji bi doveo u pitanje opstanak na duže staze. Naravno postoji i mogućnost prilagodbe organizama novom okolišu, no za to je potreban duži vremenski period koji u konkretnoj situaciji ne bi bio dostupan.
Možemo li dići planet u zrak?
Možemo li dići planet u zrak, još je nepoznanica. Još uvijek nismo uspjeli u tome, i kako se čini nećemo još dugo biti u stanju uništiti planet u cjelini. Ipak nije nemoguće da Zemlja nestane u eksploziji koja bi bila posljedica udara velikog asteroida pri velikoj brzini. Na svu sreću zasada čovjek ne može svojevoIjno planet dići u zrak jer pretpostavljamo da bi bilo onih koji bi u stilu Muppetovca Ludog Harryja željeli otići u velikom stilu, ne ostavljajući nikoga za sobom…
Piše: Sonja Kirchhoffer
