Mogući scenariji uništenja Zemlje: Sam svoj majstor iliti “igra” nuklearnim naoružanjem

Plavi planet često uzimamo zdravo za gotovo, no ponekada, samo ponekad se u nama svima javlja strah i pitanje kada će se dogoditi kataklizma koja će uništiti Zemlju. U načelu puno je izvjesnije da ćemo Zemlju uništiti bez prirodne pomoći nego što će se to dogoditi samo po sebi, barem gledano na kraće staze.

Kataklizma u kojoj je stvoren Mjesec

Zemlja je tijekom svog dugog postojanja u trajanju nešto malo manjem od pet milijardu godina prošla niz prirodnih kataklizmi, a u jednoj od njih je stvoren i naš Mjesec. Prema teoriji Velikog sudara  planet veličine Marsa, a koji je nazvan Theia, svojevremeno se sudario sa Zemljom pri čemu je, smatra se, zemljani materijal izbačen u svemir te je zahvaljujući gravitaciji zadržan u našoj orbiti. Ova je teorija danas najprihvaćenija, ali ne znači da je i 100 posto točna. Nezgodno je što nas prirodne kataklizme čekaju u budućnosti, a one će dovesti do uništenja života na Zemlje, barem u obliku u kojem ga danas poznajemo.

Vatrena stihija i duga zima


Postoje razni scenariji uništenja Zemlje, a u najstrašnije ulazi  nuklearno oružje. U kompletu gledano velike sile poput SAD-a, Rusije, Kine, kao i Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Indije, Pakistana i Sjeverne Koreje posjeduju nuklearno oružje koje samo po sebi ne može dovesti do uništenja strukture planeta već “samo” do uništenja života na njemu. Primjerice nakon što bi eksplodirao nuklearni arsenal SAD i Rusije došlo bi do širenja vatrene stihije po zemljinoj površini, a kažu da bi se vatra pri tome širila u svim smjerovima. Ta bi vatrena stihija ujedno oslobodila  ogromne količine dima i čađe, a koja bi završila u stratosferi, i upravo bi ona bila ta koja bi rezultirala nestankom života na Zemlji. Pojava tog sloja koji bi spriječilo prodor sunčevih zraka do zemljine površine, rezultirao bi vrlo brzim nestankom hrane, a onda i uzročno-posljedično izumiranjem gotovo svih živih bića na Zemlji. Čak, ako bi i i dio živog svijeta uspio preživjeti, našao bi se u otrovnom i radioaktivnom okolišu koji bi doveo u pitanje opstanak na duge staze. Naravno postoji i mogućnost prilagodbe organizama novom okolišu, no za to je potreban duži vremenski period koji u konkretnoj situaciji nije dostupan.

Možemo li dići planet u zrak?

Još uvijek nismo uspjeli u tome, i kako se čini nećemo još dugo biti u stanju uništiti planet u cjelini. Ipak nije nemoguće da zemlja nestane u eksploziji koja bi bila posljedica pogotka asteroida u velikoj brzini, nešto malo manjoj brzine svijetlosti. Na svu sreću zasada čovjek ne može planet dići u zrak jer pretpostavljamo da bi bilo onih koji bi u stilu muppetovca Ludog Harryja željeli otići u velikom stilu, ne ostavljajući nikoga za sobom…

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari