Moćnici iz sjene: Što je, kroz povijest, bila zadaća mafijaških savjetnika?

Pri spomenu riječi “consigliere” (tal. “savjetnik”), mnogima od nas prva će asocijacija biti mafija – preciznije, inačica ova kriminalne organizacije iz popularnih serijala i filmova. Tko ne pamti Silvija Dantea, desnu ruku Tonyja Soprana s enciklopedijskim poznavanjem mafijaških normi ponašanja? Ili Toma Hagena, savjetnika obitelji Corleone s diplomom odvjetnika, finim manirama i pehom da nije punokrvni Talijan? U stvarnosti, riječ isprva nije imala nikakve veze s kriminalom: još od vremena duždeva, koristila se za opis radnog mjesta savjetnika nekog moćnika. Kako bismo shvatili njen transfer iz političke u kriminalnu sferu, valja nešto znati o rođenju sicilijanske mafije!

Zbog svoga položaja, otok je kroz povijest bio meta osvajača, pa ne čudi da je tamošnje društvo tradicionalno i zatvoreno. To je dovelo do toga da stanovnici probleme rješavaju bez miješanja državnog aparata te da čast i obitelj postanu najvažnije poluge društvenog života. Uvriježilo se pravilo da se na svaku uvredu uzvraća po načelu “oko za oko, zub za zub”, štoviše, osvećivanje (“vendetta”) postalo je moralna dužnost. U takvoj duhovnoj klimi nastala je tajnovita kriminalna organizacija “Cosa nostra” (tal. “Naša stvar”).

Od samih početaka, mafijaške organizacije – “obitelji” – imale su strogu hijerarhiju. Najnižu razinu činili su vojnici u skupinama od desetak članova. Takvom jednom skupinom zapovijedao je capodecina” (tal. “glava desetorice”) odnosno caporegime. Iznad njega nalazio se capofamiglia (tal. “glava obitelji”), koji je imao tri zamjenika i jednog ili više savjetnika – consiglierea. Tri obitelji čiji su teritoriji imali zajedničku granicu činile su okrug (tal. “mandamento”). Zapovjednik svakog okruga član je Povjerenstva (naziva se još i Cupola), svojevrsna mafijaškog upravnog odbora. Na vrhu piramide jest izabrani poglavar koji nosi titulu capo di tutti capi (“šef svih šefova”), kojemu svi odgovaraju.

Kad je značajan broj talijanskih emigranata stigao u Ameriku, “Cosa Nostra” raširila je pipke i u Novome svijetu. U čestim i krvavim obračunima mafijaških obitelji, uloga consiglierea postajala je sve važnijom. Formalno, savjetnici su i dalje bili broj tri u zapovjednom lancu, ispod “bossa” i “underbossa” (ako želimo povući analogiju s državničkim poslovima, underboss, koji zauzima mjesto bossa u slučaju da ovaj umre, svojevrsni je prestolonasljednik; funkcija consiglierea bi pak najbliža bila onoj premijera ili kancelara). U praksi, mnogi od njih su imali golemu moć. Consiglieri su, naime, bili jedini članovi “obitelji” kojima se dopuštalo suprotstavljanje odlukama bossa, a nerijetko su nadgledali i provedbu najambicioznijih pothvata organizacije. Primjerice, Joseph Yacovelli, consigliere obitelji Colombo, 1971. je osobno naredio likvidaciju odmetnutog vojnika Josepha “Crazy Joea” Galla. Stefano “Kamiondžija” Vitabile, consigliere obitelji DeCavalcante iz New Jerseya, pobrinuo se pak za to da njegovog underbossa zauvijek proguta mrak kad je doznao da ovaj povremeno liježe s muškarcima, što je u mafijaškom kodeksu neoprostiva sramota!

Piše: Lucija Kapural

Komentari