Premda u određenim inačicama postoje od pamtivijeka, na svim stranama svijeta, mitovi o vampirima, povratnicima iz carstva smrti koji na ovaj ili onaj način teroriziraju žive – najčešće sišući njihovu krv – osobito su cvali u srednjovjekovnoj istočnoj Europi. Za njihovo stvaranje, vjeruju etnolozi, zaslužne su epidemije bolesti poput kuge: pojavljivale su se bez tada shvatljivog uzroka i upozorenja, izazivajući smrt i stravične muke, a naši preci su se u očaju okretali praznovjerju. U nedostatku znanstvenog objašnjenja, uzroke masovnih smrti tražili su u sferi natprirodnog. Stručnjaci smatraju da je na stvaranje mita o slugama noći osobito utjecala porfirija, nasljedna bolest koja izaziva svrab, osip i plikove na koži pri doticaju sa sunčevom svjetlošću.
Dok se sva pučka vjerovanja slažu u pogledu zle prirode ovih noćnih bića, odgovor na pitanje “kako se postaje vampir” razlikovao se od zemlje do zemlje. U Rumunjskoj, kolijevci tih čudovišta, vjerovalo se da se vampirizam prenosi ugrizom – crne mačke! Bilo je, naime, uvriježeno mišljenje da te životinje ne osjećaju ljubav prema gospodarima, štoviše, da im žele smrt kako bi zagospodarile kućom. Kad bi umro neki član obitelji, ožalošćena rodbila stražarila je pokraj njegova trupla, kako se neka od ovih beštija ne bi ušuljala u kuću te mrtvaca pretvorila u vampira tako da mu odgrize nos ili, ako nije baš raspoložena za akciju, jednstavno prošeta ispod njegova lijesa. Nekrštena djeca ili, božeprosti, sedmo dijete u obitelji također su smatrani izglednim kandidatima za povampirivanje, a pod sumnjom su bile i crvenokose osobe, oni koji ne jedu češnjak te oni koji “ružno gledaju”, ma što to značilo. Česi su pak po “ponašanju” pokojnika zaključivali je li ga neki vampir pretvorio u kolegu, a sisanje mlijeka (!) bilo je definitivni pokazatelj da se dogodilo upravo to. U Bugarskoj bi se u vampira pretvorio svaki mrtvac pod kojim je prošla kokoš te svaki umirući koji nije primio posljednju pomast. Poljski “vampirolozi” ispitivali su pak rodbinu osoba koje bi se iznenada razboljele od nepoznatih bolesti, tražeći među njima ova demonska bića. Vjerovalo se da su žrtve ubijali tako što bi im noću – pokucali na vrata!
Piše: Lucija Kapural
