U grčkoj mitologiji, amazonkama se nazivaju ratoborne kćeri boga Aresa i nimfe Harmonije. Imale su, kaže legenda, svoju državu na obalama maloazijske rijeke Termodonta u Kapadociji – ili na Kavkazu – a često su provaljivale na zapad, pa i u Grčku. U njihovoj državi, siroti muškarci živjeli su kao osakaćeni robovi, dok su se one bavile lovom, odgajanjem kćeri i ratom. Jedanput godišnje, dolazile bi u dodir s muškarcima susjednih naroda, iz čisto pragmatičnih razloga: da im ne izumre rod. Dok su se nasljednicama veselile, mušku, bezvrijednu djecu hladnokrvno su ubijale. Jednaku hladnokrvnost pokazivale su pri sakaćenju vlastitog tijela: rezale bi ili spaljivale desnu dojku, kako im ista ne bi smetala pri napinjanju luka.
Dugo vremena, povjesničari su smatrali da neustrašive ratnice, koje prvi put spominje Homer u osmom stoljeću prije Krista, spadaju u sferu puke fikcije, poput priče o Afroditi rođenoj iz morske pjene ili one o Jazonovoj potrazi za zlatnim runom. Devedesetih godina prošlog stoljeća, pokazalo se da tome nije tako.
Počevši od tog doba, arheolozi su – na nizu lokaliteta koji se podudaraju s mitološkim koordinatama države amazonki – otkopavali grobove žena koji su svjedočili o njihovu nimalo ženstvenom životnom putu. Na nekim kosturima pronađene su ozljede zadobivene u borbi, a neke pokojnice pokopane su sa svojim konjima i oružjem. Primjerice, pretprošle godine u armenskim planinama pronađena je grobnica iz devetog stoljeća prije Krista. Okružen keramičkim vazama i nakitom, u njoj se nalazio kostur mlade žene. Zbog raskošnih predmeta s kojima je pokopana, odmah bilo jasno da se radi o djevojci iz višeg staleža, no kasnija istraživanja pokazala su da je pokojnica bila mnogo više od pripadnice elite. Utvrđeno je da je najvjerojatnije bila profesionalna ratnica, koja je svakodnevno napinjala luk i ispaljivala strijele. Njene bedrene kosti pokazale su da je imala izražene glutealne mišiće, što je možda bio rezultat učestalog jahanja. Nadalje, u lijevom koljenu pronađen je vršak željezne strijele, a na desnom bedru i potkoljenici bili su primjetni tragovi uboda i posjekotina. Uzrok smrti nije definitivno utvrđen, no postoje indicije da su joj presudile rane zadane s dva različita oružja, sjekirom i mačem, odnosno da se borila s dva ili više napadača. Prema grčkim povjesničarima Herodotu i Strabonu, amazonke su nastanjivale prostor Kavkaza – što nije daleko od današnje Armenije!
Ovakve i slične nalaze nedavno je objasnila Adrienne Mayor, profesorica povijesti na prestižnom Sveučilištu Stanford. “Zahvaljujući arheologiji, danas znamo da su mitološke priče o amazonkama itekako utemeljene na zbilji. Po svoj se prilici radilo o skitskim ratnicama – nalazi pokazuju da su ove žene, vješte u jahanju i streljaštvu, pratile braću u svim vojnim pohodima. Ovo nomadsko pleme kretalo se na golemom području euroazijskih stepa, od Crnog mora pa sve do Kine, od devetog stoljeća prije Krista pa do prvog stoljeća. Grci su ih smatrali barbarima – dok su oni miješali vino s vodom, Skiti su ga pili čistog, a prije pljačkaških pohoda znali su se okrijepiti i fermentiranim kobiljim mlijekom ili čak konzumirati konoplju. Nadalje, tijela su im bila ukrašena tetovažama životinjskih likova, što je kod protivnika izazivalo jezu. Bili su to prekaljeni, nemilosrdni ratnici, a takve su im bile i žene”, ispričala je znanstvenica, dodajući kako nisu sve skitske žene odabirale ratnički način života. Bilo je, naime, i onih koje su skrbile za djecu. “No, logično je da su mnoge odlazile u lovačke ili ratne pohode s muškarcima. Kad živite u negostoljubivim stepama, vječno okruženi neprijateljima, jasno je da ćete svakome dati oružje u ruke, nevezano za spol ili dob. U skitskim grobovima pronađeni su ostaci ratnica starih od deset do četrdeset pet godina!”.
Ime drevnih ratnica danas se zadržalo u nazivu južnoameričke rijeke Amazone. Davne 1541. godine, nadjenuo joj ga je španjolski istraživač Francisco de Orellana, prvi Europljanin koji je zašao duboko u to prašumsko područje – žene iz lokalnih indijanskih plemena, čiji je napad navodno preživio, podsjetile su ga na mitološke Amazonke.
Piše: Lucija Kapural
