Mesar iz Plainfielda: Poremećeni ubojica i kanibal poslužio je kao inspiracija za lik Hannibala Lectera!

Ed Gein (1906. – 1984.) jedan je od najmonstruozijih serijskih ubojica u američkoj povijesti. Čovjek koji je poslužio kao inspiracija za likove poremećenih ubojica u filmovima “Psiho”, “Teksaški masakr motornom pilom” i “Kad jaganjci utihnu” odrastao je uz oca alkoholičara i dominantnu, fanatično religioznu majku. Premda mu je roditeljica svakodnevno ponavljala da je “slabić poput oca”, nezdravo ju je obožavao. Bila je njegov idol, nedostižni moralni uzor. Očevu smrt gotovo da nije registrirao, no kad je izgubio majku, lud od boli zakucao je vrata njene spavaće sobe, kako bi unutra sve ostalo isto. Negdje u to vrijeme, njegov se razum nepovratno rastočio.

Bez posla i prijatelja, opsesivno je “gutao” knjige o ljudožderima i lovcima na glave, a uživao je i u štivu o pokusima koje je dr. Mengele obavljao na zatvorenicima u Auschwitzu. Postao je fasciniran ljudskom anatomijom. Satima bi listao medicinske časopise, a s osobitim užitkom primio je vijest o prvoj uspješnoj operaciji promjene spola. Odrasli muškarac bez ikakva seksuanog iskustva, dobrovoljni izopćenik iz društva, istodobno je žudio za ženama i zazirao od njih. Njegova žudnja bila je, međutim, specifične vrste – htio je postati ženom… Savršenom ženom, poput svoje majke. Ubrzo će naći praktičan način za zadovoljenje svojih bizarnih nagnuća.

U gluho doba noći, odlazio je na lokalno groblje oboružan lopatom i velikom vrećom. U početku je uzimao ruke ili glave pokojnika, kasnije čitava trupla. Gulio im je kožu, a potom se njome omatao kao haljinom. Kako je friška trupla bilo teško naći, počeo je ubijati. Otkriven je kad se sin jedne od brojnih nestalih žena prisjetio da je muškarac po imenu Ed Gein uporno pozivao njegovu majku na spoj. Kad su policajci pokucali na njegova vrata, nisu ni slutili u kakvu će noćnu moru ušetati. Premda su mrlje krvi na tepihu u predsoblju i nesnosan smrad bili jasni pokazatelji da su došli na pravu adresu, ništa ih nije moglo pripremiti za ono što su ugledali u dnevnom boravku. Ondje je, obješeno o stropnu gredu, visilo žensko truplo. Glava nesretnice bila je odsječena, genitalije uklonjene, a trbuh rasporen. Šokirani detektivi ubrzo su pronašli ostatak tijela – glava je bila pretvorena u improviziranu vazu, a srce je počivalo u loncu na štednjaku, posoljeno, popapreno i spremno za kuhanje. Začinjena “ljudetina” otkrivena je i u hladnjaku. Bio je to tek početak putovanja u ralje ludila. Svuda naokolo nalazili su se predmeti izrađeni od ljudskih ostataka. Zdjela od izdubljene lubanje, kanta za smeće od ljudske kože, lampa od nečijeg lica, prsni oklop od oguljenog torza te remen od ženskih bradavica samo su dio krvavih suvenira pronađenih u kući strave. “Mesar iz Plainfielda”, kako su mu mediji tepali, dočekao je starost u psihijatrijskoj bolnici za nasilne zločince. Pokopan je tik do obožavane majke.


Piše: Lucija Kapural

Komentari