Megaloman s pokrićem: “Azra, to sam ja!”

U siječnju 1977. godine, za šankom Teatra &TD, mladi anarhisti ispijali su loze, pušili i pričali o politici, žustro gestikulirajući. Branimir “Johnny” Štulić, vječni student filozofije te glava, brada i vokal grupe “Balkan Sevdah Band”, držao se mineralne vode: za razliku od većine prijatelja, gotovo nikada nije pio. Društvo se sjajno zabavljalo: jedan od njih dobio je kćerkicu, što je valjalo propisno zaliti. Mladi tata još nije bio odabrao djetetu ime, pa su mu prijatelji iznosili kojekakve maštovite prijedloge. Štulić je bio tih. Razmišljao je o odabiru jednoga drugog imena, onoga za svoj bend. Sevdah više nije odgovarao njegovu novom, žešćem zvuku. Ime je trebalo biti kratko i zanimljivo, moralo se lako pamtiti i nije smjelo sadržavati dijakritičke znakove. U tom trenutku kroz glavu su mu prošli stihovi Heineove pjesme koja ga je očarala. “Kazuj, robe, otkuda si, iz plemena kojega si? Ja se zovem El Muharem, iz plemena starih Azra, što za ljubav glavu gube, i umiru kada ljube”. Bio to trenutak spoznaje. Nekoliko tjedana kasnije, grupa mijenja ime u ono pod kojim će postati prvo ime hrvatskog rocka – “Azra”.

O kontroverznom Johnnyju Štuliću, koji je u stilu Luja XIV. svojedobno izjavio “Azra, to sam ja”, napisani su brojni članci, a priče o njemu uvijek su obavijene aurom mistike. Legenda jugoslavenskog novog vala, pjesnik, cinik, vječni bukač i ljubimac žena prije mnogo desetljeća je napustio ove krajeve i živi u samonametnutom izgnanstvu u malom mjestu pored nizozemskog Utrechta. Daleko od pozornica na kojima je nekoć palio i žario, igra nogomet na lokalnim turnirima, bavi se prepjevima antičke književnosti i proučava Herodota, a u ovdašnjim medijima tek se povremeno ukaže, uglavnom kako bi zaprijetio tužbom diskograkskoj kući koja ga je navodno pokrala ili “popljuvao” stanje na domaćoj estradi. “Već desetljećima nema dobre glazbe. Posljednje dobro bili su punk i novi val krajem sedamdesetih. Devedesetih glazbe doslovce nije bilo, a o novom mileniju da i ne govorim”, izjavio je jednom takvom prilikom, dodajući kako je iz pamćenja izbrisao veći dio događaja iz tog vremena, pa danas ne pamti ni kad mu je rođendan. Na ideju o nastupu u domovini ili ponovnom okupljanju “Azre” prezirno odmahuje rukom, a nekadašnjeg kolegu Borisa Leineru opružio je da “bezobzirno lešinari” njegov opus.

U svojoj megalomaniji Štulić ide toliko daleko da je svojedobno ustvrdio kako ga je pokrala i slavna “Nirvana”. Evo te čuvene izjave: “Kris Novoselich je iz Privlake i odrastao je na mojim pjesmama. Kurt Cobain se furao na mene, to se vidjelo po njegovim pokretima, a posebno po pjesmama na drugom albumu. Čak je nosio istu frizuru kao ja!”. Čovjeku njegova umjetničkog “kalibra” ipak se može progledati kroz prste za manjak skromnosti…

Piše: Lucija Kapural

Komentari