Majmun Jack bio je zaposlenik južnoafričke željeznice

Kada je državni željeznički službenika James Wide u nesreći na poslu izgubio obje noge kupio je majmuna, koji je postao njegov ljubimac i pomagač u poslu. Odluka o kupnji je bila impulzivna jer je tijekom boravka na tržnici slučajno svjedočio neobičnom prizoru, u kojem je pavijan vozio volovsku zapregu, zbog čega ga je odmah odlučio kupiti. Nazvao ga je Jack te ga je pretvorio u svog ljubimca i pomagača. James je prvo morao istrenirati majmuna te ga je prvo podučio guranju invalidskih kolica, a zatim ga je istrenirao da mu pomaže i u svakodnevnim kućanskim poslovima. Dapače, majmun je vrlo brzo idući sa svojim vlasnikom na posao shvatio kako funkcionira signalizacija te je bio kadar sam njome upravljati.

Istraga o majmunskim zaposlenicima

Jack je Jamesu uvelike olakšao posao na željeznici, a čitav je slučaj izazvao pozornost javnosti jer je netko opazio majmuna kako upravlja signalizacijom te je o tome obaviještena uprava koja je pokrenula postupak istrage. Međutim, istraga ne samo da nije udaljila majmuna s posla već ga je i službeno zaposlila nakon što je procijenila Jackove sposobnosti. Nadzornik željeznice George B. Howe je tom je prigodom zabilježio: “Jack dobro poznaje signalne zvižduke kao i ja, također poznaje i svaku polugu.” Dodao je i iduće: “Bilo je dirljivo vidjeti njegovu naklonost prema svom gospodaru. Kad sam im se približio, oboje su sjedili na kolicima. Ruke pavijana grlile su vlasnika, i milovale mu lice.” Plaćali su ga 20 centa dnevno uz dodatak od pola boce piva tjedno.


Rad bez greške

U devet godina svog rada, a u kojem je Jack dobio i službeni broj zaposlenika željezničke službe na relaciji Cape Town – Port Elizabeth, on nikada nije napravio niti jednu pogrešku. Nažalost Jack je umro nakon devet godina službe od tuberkuloze 1890., a njegova se lubanja danas čuva u zbirci Muzeja Albany u Grahamstownu. Ovo je priča o uzajamnoj povezanosti čovjeka i majmuna koja je pokazala  da su majmunske sposobnosti znatno podcijenjene.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari