Majka slavne glumice ubila je njezina oca, obiteljskog zlostavljača!

Vjerojatno ćete lakše pronaći poštenog političara nego listu najljepših žena svijeta na kojoj ime Charlize Theron nije među prvih deset. Na žalost zavidnica, ona nije samo zavodnica, nego i jedna od najtalentiranijih glumica današnjice. Hvalospjeve kritičara priskrbile su joj uloge u filmovima “Astronautova žena”, “Kućna pravila”, “Posljednja jesen”, “Dobar posao u Italiji”, “Život i smrt Petera Sellersa”, “Ravnica u olamenu”, “Mlađa punoljetnica” i “Pobješnjeli Max: Divlja cesta”, a za onu ubojite prositutke Aileen Wuornos u biografskoj drami “Čudovište”, za potrebe koje su joj promijenili izgled do neprepoznatljivosti, zasluženo je nagrađena Oscarom. Theron, međutim, nije rođena pod sretnom zvijezdom: njeno djetinjstvo podsjećalo je na horor film.

Na svijet je došla 1975. godine u Benoniju, gradu u Južnoafričkoj Republici. Jedinica je Gerde Maritz, inženjerke njemačkog podrijetla, i Charlesa Therona, vlasnika tvrtke za izgradnju cesta francusko-nizozemskih korijena. Odrasla je na selu, na izoliranoj obiteljskoj farmi blizu Johanesburga, pa kao djevojčica nije imala mnogo prijatelja… Barem onih dvonožnih. “Imali smo kokoši, patke, ovce, pse, mačke, pa čak i nekoliko nojeva. Kako nije bilo puno djevojčica s kojim sam se mogla igrati, većinu vremena provodila sam jureći za životinjama, a najbolja prijateljica mi je bila koza po imenu Bok”, prisjeća se. “Kad su roditelji bili na terenu, za mene se brinula dadilja, koja mi je pričala uzbudljive i strašne južnoafričke legende. I danas pamtim priču o tokolosheu, demonu koje ljudima ulazi u uši dok spavaju i čini ih zlima i opasnima. Glumila bih da sam preplašena, pa bi mi dadilja donijela čašu vruće čokolade u krevet i dugo me mazila po glavi”. Nažalost, ostala sjećanja iz djetinjstva nisu obojana veselim tonovima.

Bilo joj je samo pet godina kad se suočila s jezom puno gorom od tokoloshea. “Mama i ja smo naletjele na stravičnu prometnu nesreću. Prevrnuti kamion zahvatila je vatra, a vozač se u panici pokušavao osloboditi. Ljudi su mu priskočili u pomoć, ali su se vrata zaglavila. Očajan, preklinjao je okupljene da ga ustrijele, ne želeći živ. Nakon kraćeg oklijevanja, jedan mladić je upravo to učinio. Nedugo nakon što je odjeknuo hitac, kamion je progutala vatra”, ispričala je glumica.

Nove traume vrebale su iza ugla. Nakon što je ostao bez posla, Charlizein obožavani otac počeo je sve dublje zavirivati u dno čaše. U kombinaciji s alkoholom, njegov ionako naprasit karakter bljesnuo je u svoj svojoj ružnoći. Suprugu je počeo redovito varati i omalovažavati, a nerijetko bi mu u njenom smjeru poletjela i šaka. Charlize, koja je smatrala da je njena dužnost zaštititi majku, i sama je često znala “popiti” batine kad bi se umiješala u roditeljske svađe.

Osim zbog nestabilne obiteljske situacije, koja je uvijek bila na pragu usijanja, patila je zbog ismijavanja vršnjaka. “Kao djevojčica oboljela sam od žutice, a od snažnih antibiotika kojima su me ‘kljukali’ zubi su mi u potpunosti istrunuli. Izgledala sam uistinu ružno i baš nikad se nisam smiješila. Osim toga, nosila sam naočale s debelim staklima i imala loš ten. Bila sam predmet poruge školskih kolega, a s nastave sam se redovito vraćala u suzama”, prisjeća se.


Utjehu je pronašla u plesu, kojim se počela baviti već kao prvašica. Unatoč suprugovom protivljenju, majka ju je kao 13-godišnjakinju upisala u Nacionalnu školu za umjetnost, ugledni i skupi internat u Johanesburgu, u kojem je učila klasični balet, flamenco i moderni ples. Odlazak u drugi grad značio je bijeg iz bolesne sredine. “Prvi put u životu osjećala sam se slobodno. Umjesto da osluškujem svaki šum u kući, noću sam spavala kao top”, priča Charlize, koja se u tinejdžerskim godinama iz sitnog, neuglednog curetka pretvorila u 177 centimetara visoku ljepoticu.

Ljetne praznike provodila je kod kuće, gdje bi se noćna mora nastavljala. Umjesto o imanju, Charles je brinuo o sadržaju svoje čaše, a svi poslovi oko vrta i životinja padali su na pleća njegove supruge i kćeri. “Umjesto da uživam u ljetnom raspustu, svakodnevno sam ustajala u šest sati ujutro i vrijeme provodila u mužnji krava. Otac je za to vrijeme hodočastio po birtijama, a nekad se po nekoliko dana uopće ne bi vratio kući… A kad bi napokon došao, galamio bi, razbijao i prijetio”, prisjeća se.

Jednoga lipanjskog dana, nedugo prije djevojčina šesnaestog rođendana, transformacija obiteljskog čovjeka u čudovište doživjela je vrhunac. Dok je Charlize majci prepričavala zgode iz internata, njen otac je, zajedno sa svojim bratom, praznio drugu bocu viskija. Nakon što su se “zakačili” s nekim mladićima, krenuli su kući, puni bijesa i želje za novim sukobima. Charles je za pojasom imao napunjen pištolj, na što nitko nije obraćao posebnu pažnju. U Južnoafričkoj Republici, zemlji u kojoj opasnosti vrebaju iza svakog ugla, uobičajeno je biti naoružan. “Tetka nas je nazvala i rekla da ga je vidjela kako ide prema nama, ljut kao ris. Instinkt mi je govorio da će se nešto loše dogoditi. Čim se pojavio pred kućom, započela je galama, a onda je izvadio pištolj. Prvo je pucao u ulazna vrata, da bi, zajedno s bratom, ušao u kuću. ‘Obje ću vas ubiti!’ urlao je, jureći po prostorijama i rušeći sve pred sobom. Tada je zapucao u vrata moje sobe…”, ispričala je Charlize o danu kad joj se srušio svijet. U očajničkom pokušaju da zaštiti kćer, Gerda, inače plaha žena, dograbila je pušku i pucala prema hodniku u kojem su stajala dvojica muškaraca. Supruga je ubila na licu mjesta, a njegova nasilnog brata teško ranila.

Sud je zaključilo da se radilo o ubojstvu u samoobrani, pa Gerda nije krivično gonjena. “Unatoč svemu što mi je napravio, bio je moj tata, čovjek po kojem sam dobila ime… Srce mi se paralo od boli”, priznala je glumica. “Majku, međutim, ni na trenutak nisam osuđivala. Da sam bila na njenome mjestu, učinila bih isto. Napravila je ono što je morala da bi nam spasila živote”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari