Ma tko “šiša” domorodce, profit ima prednost!

Indijanci i odnos bijelog čovjeka prema njima tamna je mrlja u bjelačkoj povijesti. Ponekada mislimo da je mrak ostao tamo gdje mu je i mjesto u prošlosti, a onda nas  stvarnost poput “šamara” vrati u zbilju, u kojoj se odnos čovjeka prema profitu nije bitno promijenio. Stvari su postale samo malo sofisticiranije negoli su prije bile. Upravo današnja priča pokazuje da je američko domorodačko stanovništvo i dalje u neravnopravnom položaju.

Osage i njihovo sveto mjesto

Indijansko pleme Osage u Missouriju dobilo je ime prema rijeci uz koju živi. Na tom području nalazi se sustav špilja koji su koristili njihovi preci s brojnim ostacima spiljske domorodačke umjetnosti, i ukopa. Arheolozi koji su istražili špilju su u prvom trenutku zbog visoke kvalitete tamošnjih slikarija pomislili da je riječ o modernoj umjetnosti. Ono što posebno očarava je upotreba živih boja i pozornost koja je poklonjena detaljima u prikazima ljudi, životinja i mitskih bića. Zemljište na kojem se nalaze ove špilje bilo je od 1953. u vlasništvu jedne obitelji koja ga je odlučila prodati. Ta ga je obitelj koristila za lov i ono se uskoro našlo na dražbi aukcijske kuće. Naravno, Osage su željele doći u posjed nekada svog zemljišta, no zainteresirani ponuđač je ponudio znatno više. Kupac koji je želio ostati anoniman kupio je špiljski sustav s ogromnim zemljištem koje obuhvaća tisuće i tisuće hektara za 2,2 milijuna dolara.

Prodaja na dražbi


Špilja je prodana na dražbi aukcijske kuće Selkirk Auctioneers & Appraisers sa sjedištem u St. Louisu. Razočarano pleme se nakon toga obratilo javnosti idućim  tekstom: “Ovo je bila naša zemlja. Imamo stotine tisuća predaka koji su pokopani u Missouriju i Illinoisu, uključujući i “Oslikanu špilju” (Picture Cave). Aukcijska kuća opisala je ove špilje kao sustav dviju špilja smještenih 90 km zapadno od St. Lousa. Vrijednost tamošnjih slikarija čini ovo mjesto jednim od najvažnijih mjesta u stijenskoj umjetnosti Sjeverne Amerike. Prema upotrijebljenim pigmentima starost slika se datira u razdoblje između 800. i 1100. godine. Špilje su pripadnici plemena koristili za ukope i svete rituale, astronomska promatranja i prenošenja usmene predaje.

Poput prodaje Sikstinske kapele

Znanstvenik kojem je specijalizacija usmena povijest James Duncan, a ujedno i bivši ravnatelj Državnog muzeja Missouri izjavio je povodom ovog čina:”Aukcija svetog mjesta američkih domorodaca doista šalje pogrešnu poruku….To je kao da prodajete na dražbi Sikstinsku kapelu.” U vrijeme kada su nastale ove domorodačke slikarije ljudi su živjeli od poljoprivrede, primarno uzgoja kukuruza, a njihov je gospodarski rast doveo do stvaranja većih gradova okruženih manjim selima. Dizajn ovih naselja je sličan drugim starinskim naseljima na području Meksika i Gvatemale.

Osuda ovakve komercijalne politike

Špilja ima, i svoje biološko značenje jer je dom ugroženim šišmišima Indiane. Aukcijska kuća tvrdi da je provjerila potencijalne kupce i da će novi vlasnik štititi to područje. Duncanova žena, također, znanstvenica s Odjela za antropologiju, Carolin Diaz-Granados se usprotivila prodaji. Duncan i Diaz su bračni par koji je javno osudio ovaj čin daljnjeg poigravanja s domorodačkom baštinom te se nada da će kupac donirati kupljeno pripadnicima plemena Osage.

Ravnatelj aukcijske kuće kaže da se ništa neće promijeniti  i da će situacija biti jednaka onoj dosadašnjoj. Kazuje da državni zakon ne dozvoljava nikakve promijene i devastacije na lokalitetu pod državnom zaštitom, a koje kupcu ograničavaju upotrebu zemljišta, u skladu s državnim zakonom Missourija. Kako bi se reklo: “Živi bili pa vidjeli.”

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari