Lukavi znanstvenik zavarao je moćnog kalifa: Kako bi izbjegao pogubljenje, punih 12 godina pravio se da je lud!

Ibn al-Hajtam, latinizirano Alhazen (965. – 1040.), bio je jedan od najvećih učenjaka islamskog svijeta. Autor stotinu djela, bavio se astronomijom, matematikom, kemijom, medicinom, glazbom i fizikom, a uz to je pisao predivne stihove. Bio je jedan od prvih znanstvenika koji su teoriju ispitivali izvođenjem pokusa i nije se bojao osporiti općeprihvaćena mišljenja ako ih dokazi nisu podupirali. Do najznačajnijih uvida došao je na području optike. Upravo on je riješio zagonetku očnog vida. Grci su, naime, vjerovali da naše oko nekom vrstom nevidljivih pipaka ispituje izvanjski svijet. Alhazen je prvi shvatio da tome nije tako, već da se svjetlost stvara u tijelima koja sjaje, poput Sunca ili plamena svijeće. Zaključio je da svjetlo putuje s njih u naše oko i svuda uokolo u ravnim crtama te da predmete koji ne svijetle možemo vidjeti jer se svjetlost Sunca ili nekog drugog svijetlećeg objekta odbija od njih u naše oko. Kako bi to dokazao, u zamračenoj sobi je napravio malu rupu u zastoru, kroz koju je ulazila svjetlost. Svjetlost je napravila obrnutu presliku izvanjskog svijeta na suprotnom zidu sobe. Time je stvorio preteču tamne komore (“camera obscura”) i tako utro put razvoju fotografije. Alhazen je proučavao i način na koji se svjetlost lomi u lećama i odbija od zrcala, a njegovi uvidi pokazali su se iznimno važnima za izume poput teleskopa i mikroskopa.

Uza sve spomenute Alhezenove talente, valja istaknuti i onaj za glumu. U jednom razdoblju života, bio je savjetnik kalifu al-Hakimu, vladaru Egipta. Premda je moćnik slovio za zaštitnika znanosti i umjetnosti, ujedno je bio tiranin, a Alhazen je taj detalj izgubio iz vida. Kalifu se pohvalio da je u stanju regulirati vodotok Nila, odnosno konstruirati branu koja će služiti kao zaštita od poplava u kišnim razdobljima a istodobno osiguravati dovoljno vode za navodnjavanje polja u vrijeme suše. Oduševljen idejom, kalif nije štedio na sredstvima za ispunjenje ambicioznog cilja. Alhazen se, međutim, precijenio – bolje rečeno, podcijenio je potencijalne teškoće. Tek kad je stigao na mjesto gradnje u Asuanu, shvatio je da nema dovoljno novca a bome ni radne snage za ispunjenje golemog zadatka. Shvatio je još nešto: ako to prizna kalifu, glava će mu se otkotrljati s ramena dok si rek’o “keks”. Grozničavo je razmišljao o tome što napraviti a da ostane živ. Mislio je, mislio, pa se domislio: pravit će se lud! Naime, po islamskim zakonima bilo je zabranjeno pogubiti luđaka. Za razliku od gradnje brane, bio je to kolosalni uspjeh – pravio se ludim punih dvanaest godina, sve do kalifove smrti!

Piše: Lucija Kapural

Komentari