Ludi kralj Eric: Bušio je protivničke mreže, slamao ženska srca i gađao suce loptom

Eric Cantona jedan je od najtalentiranijih ali i najkontroverznijih nogometaša u povijesti. Priča o pohodu na svjetski nogometni tron počela je u klubu “Auxerre”. Nezaustavljivo je bušio protivničke mreže i slamao ženska srca, da bi se na šest godina skrasio u braku sa sestrom suigrača Nina Ferrere. Nakon prelaska u “Marseille”, u jednoj je utakmici poderao dres sa sebe i bacio ga na suca. Činjenica da je postigao tri gola nije ga spasila: “bacilo” ga je na posudbu u “Bordeaux”. Povijest se i ondje ponavlja: Cantona zarađuje suspenziju nakon što je suigraču bacio kopačku u glavu a potom ga propustio kroz šake.

Sljedeći klub u kojem se skrasio bio je “Nîmes Olympique”. Brzo se domogao kapetanske trake, ali i dokazao da je tempirana bomba. Nezadovoljan nekom sučevom odlukom, baca na njega loptu. Ne čeka crveni karton, nego demonstrativno napušta teren. Pravi show počinje tek na saslušanju pred predstavnicima Francuske nogometne federacije. Umjesto da se prihvati kaznu, mjesec dana zabrane igranja, ide od jednog do drugog člana disciplinske komisije, nazivajući ih idiotima. Kazna mu je produžena na dva mjeseca, a prgavac odlučuje kako je vrijeme da se povuče iz nogometa.

Na nagovor psihijatrice (!), povlači odluku o povlačenju, a za mjesto novog početka odabire Englesku. Potpisuje za “Leeds United”, klub s kojim, mimo svih očekivanja, iste godine osvaja prvenstvo. Svađe s upravom i afera sa suprugom suigrača učinili su svoje, pa su ga za smiješnih 1.2 milijuna funta prodali u “Manchester United”. U pet godina, koliko je nosio dres “crvenih vragova”, klub je četiri puta osvojio Premier ligu. Dok se držao uobičajenog repertoara (pljuvanje na suparničke igrače, svađe u svlačionici), Cantoni su gledali kroz prste. A onda je uslijedio jedan od najsramotnijih izgreda u povijesti nogometa.

U siječnju 1995., na utakmici protiv “Crystal Palacea”, sudac izbacuje Cantonu zbog gruba prekršaja nad protivničkim igračem. Dok ovaj, prezirno mrmljajući, kreće prema svlačionici, neki navijač “Crystal Palacea” dobacuje mu uvrede s tribina. Cantoni se “spustila roleta”: potrčao je prema drzniku te ga, u stilu Brucea Leeja, nogom udario u prsa, a potom ga još par puta zviznuo šakom. Idući dan je, hladan kao špricer, na press konferenciji izgovorio rečenicu koja će ući u povijest: “Kad galebovi slijede koču, čine to zato što misle da će im baciti srdele u more!” Zatim je ustao i otišao, ostavivši okupljene novinare u čudu. Mnogo godina kasnije, priznat će da je rečenica čije su značenje mnogi pokušavali dokučiti bila posve besmislena!

Nogomet je napustio s tek navršenih trideset godina, nakon čega se okrenuo se glumi. Suprotno očekivanjima, išlo mu je prilično dobro: pojavio se u nizu francuskih filmova, ali i u nekoliko hollywoodskih, poput “Elizabete” s Cate Blanchett. Uz to se bavio fotografijom i slikanjem te trenirao reprezentaciju svoje zemlje u nogometu na pijesku. Na početku svjetske ekonomske krize, odlučio se politički aktivirati: pozvao je ljude na masovno povlačenje novca iz banaka, okrivivši ih za nedaće suvremenog doba. Revolucija, pogađate, nije uspjela, kao ni pokušaj kandidature za – predsjednika Francuske!

Piše: Lucija Kapural

Komentari