Luda strana povijesti: Zadnja osoba giljotinirana je iste godine kad se u kinima pojavio SF klasik “Ratovi zvijezda”!

Koja je mitološka priča nadahnula graditelja maksimirskog Paviljona jeke? Kada se ispod giljotine otkotrljala zadnja glava? Koja je dugovječna životinja “poznavala” Charlesa Darwina, ali i Stevea Irwina? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Paviljon jeke, zdanje koje je u perivoju Maksimir podignuto 1840. prema nacrtima graditelja Franza Schuchta, nazvano je po nimfi Eho iz Grčke mitologije. Lijepa gorska nimfa, kaže mit, dugim je pričanjem zadržavala Heru da ne zatekne Zeusa u nevjeri. Ova ju je kaznila pretvorivši je u jeku: nikada nije mogla progovoriti prva, već samo ponavljati tuđe riječi. Umrla je od žalosti jer nije mogla Narcisu izjaviti ljubav i od nje je ostao samo glas što odjekuje gorama.

2. Harriet, golema kornjača koju je čuveni prirodoslovac Charles Darwin (1809. – 1882.) tijekom ekspedicije ponio s Galápagosa i doveo u Englesku, uginula je tek 2006., u zoološkom vrtu “lovca na krokodile” Stevea Irwina. Ovaj svijet je napustila u poznoj dobi od stotinu i sedamdeset pet godina!

3. Japanska kompanija “Nintendo”, koja nam je podarila Donkey Konga, Super Marija, Zeldu i Pokemone, stvorena je puno prije nego što su video-igrice uopće bile misaoni koncept. Prvotno specijalizirana za proizvodnju igraćih karata zvanih hanafuda, osnovana je davne 1889. godine – u vrijeme kad je londonskim ulicama strah i trepet sijao serijski ubojica Jack Trbosjek!


4. Prvi nastavak kultna SF filmskog serijala “Ratovi zvijezda”, futurističke sage Georgea Lucasa, u američkim kinima se pojavio 1977. godine. U to vrijeme, na drugom kraju svijeta, jedan je čovjek skončao na – giljotini! U rujnu te godine, na stratištu u Marseilleu pod zastrašujućim sječivom otkotrljala se glava Hamide Djandoubija, Tunižanina osuđenog na smrt zbog otmice, mučenja i ubojstva mlade djevojke (na slici!). Djanoubi se upisao u povijest kao posljednja osoba koja je giljotinirana u zapadnoj Europi.

5. Saheb Ibn Abad (938. – 995.), perzijski veliki vezir, uvijek je putovao sa svojih 117.000 knjiga, čak i kad je išao u rat. Njegovu pokretnu knjižnicu nosilo je četristo deva, koje su bile dresirane za hodanje abecednim redom, tako da je vezir vrlo lako mogao pronaći svaku knjigu.

6. Stolnjaci su se počeli koristiti u kasnome srednjem vijeku, no njihova funkcija razlikovala se od one današnje. Ovi komadi platna, u pravilu bijeli, zapravo su se koristili kao gigantski ubrusi: u boljim kućama, nakon obilne gozbe, od pristojnog gosta očekivalo se da masne ruke i bradu obriše o stolnjak. Što je ovaj bio prljaviji, smatralo se da je fešta bila uspješnija.

7. Abolicionistkinja i sufražetkinja Lydia Maria Child (1802. – 1880.) zapamćena je kao autorica djela “Napredak religijskih ideja kroz stoljeća”. Ova trotomna knjižurina iz 1855. godine smatra se jednom od prvih komparativnih analiza religija u povijesti. Autorica je iskazala kritičan stav – kršćanstvu je, primjerice, zamjerala zbog ignoriranja nasilja kojim Biblija pršti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari