Londonski konceptualni umjetnik iz gliba anonimnosti je isplivao zahvaljujući – čokoladnim anusima!

Pri spomenu pojma “umjetnost”, laik zamišlja ulje na platnu s potpisom priznatog umjetnika, nagurano u okvir i zakucano na zid muzeja. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, konceptualni umjetnici ustali su protiv ovakva materijalističkog shvaćanja, dajući prednost ideji pred tehničkom virtuoznošću. Ovaj pravac likovne umjetnosti pokušao je dematerijalizirati i istodobno proširiti pojam stvaralaštva te, korištenjem netradicionalnih postupaka i materijala (fotografija, film, body art, performans, hepening, urbane akcije), objasniti idejni sadržaj koji prethodi djelu. Dok su autori poput Beuysa, Kosutha, LeWitta, Baldesarija i Merza izazvali duboke tektonske pomake u shvaćanju naravi umjetničkog djela, mnogi konceptualci zaglavili su u limbu ideološkog istraživanja, kao na traci stvarajući pretenciozna djela lišena dubljeg sadržaja. Da, govorimo o ekipi koja će svoje prljave čarape izložiti kao instalaciju, objašnjavajući kako njihov eksponat ukazuje na problem masovne kulture ili što im već padne napamet toga dana, ili se goli prošetati javnim trgom te nazvati to performansom.

Magnus Irvin, jedan od najpoznatijih britanskih sljedbenika ovog pravca, oscilirao je između ta dva pola – neke njegove instalacije plod su istinskog nadahnuća, bremenite simbolikom ali i ironijskim odmakom od samih sebe; druge su spoj nagnuća za iznošenjem kvazifilozofskih opservacija o modernom društvu i želje za lakom zaradom. Irvin je rođen 1952. godine u Londonu, a konceptualnu “žicu” iskazivao je još kao dječak, praveći maštovite skulpture od otpadaka. Karijeru je započeo osamdesetih godina prošlog stoljeća, oduševljavajući šačicu “progresivnih” likovnih kritičara te šokirajući ili iritirajući širu publiku, a godine 1984. nastalo je njegovo ulje na platnu “The Crowd”. Ova slika prikazuje gužvu na jednome gradskome mostu, a napaćeni pogledi ljudi koji su se zatekli ondje ukazuju na nepodnošljivo breme svakodnevice, koja melje sve pred sobom. Ovo djelo, relativno tradicionalno, 2005. je za 1.574 dolara prodano na aukciji, što je bila najviša cijena koju je neki Irvinov rad postigao. Drugim riječima, autor je u to vrijeme bio slabo poznat. Godinu dana kasnije, sve se promijenilo!

Irvin je tada londonskoj publici prezentirao najnoviju instalaciju, niz čokoladica u obliku vlastitog anusa. Poput svakog konceptualca, imao je razrađenu priču o onome što njegov izložak predstavlja, ali vas ne želimo zamarati njegovim trabunjanjem o erosu, thanatosu i prolaznosti svakog užitka. Event je nevoljko posjetio nizozemski biznismen Michael Rizema: ondje ga je dovukla cura, studentica slikarstva koja je i sama izložila nekoliko radova. Rizema se dosađivao, sve dok nije došao na stola na kojem su bili poredani jestivi šu*ci. Nad njegovom glavom smjesta se upalila žaruljica. Pristupio je umjetniku te mu predložio da krenu u masovnu proizvodnju osebujne slastice, te je na tržište lansiraju uoči Valentinova. Irvin je isprva protestirao, pozivajući se na umjetnički integritet, no kad mu je Rizema objasnio koliku bi lovu mogli zajedno namlatiti, dvojica muškaraca sklopili su dogovor.

Izrađeni su novi odljevi, ovaj put po stražnjem dijelu mlađahne pornoglumice, a u proizvodnji je korištena najfinija belgijska čokolada. Bombonjere, koje su sadržavale po tri čokoladna anusa – od obične, tamne i bijele čokolade – izgledale su poput kutije za nakit: crne, elegantne, s upečatljivim zlatnim slovima. Premda su prodavane po paprenoj cijeni od pedeset dolara, doslovce su razgrabljene uoči Dana zaljubljenih. Irvin, koji se na njima obogatio, kasnije je, po narudžbi, počeo izrađivati brončane odljeve anusa ekscentričnih klijenata, što je dodatno podebljalo njegov bankovni račun. Performansa radi, činio je to odjeven poput kirurga.


Kad smo već kod kirurgije, valja spomenuti i njegovu izložbu “Surgical Dreams” iz 2014. godine, kojom je postigao veliki uspjeh. U londonskoj Galeriji Fork, izložio je tada niz slika koje, na istodobno začudan i duhovit način, prikazuju operaciju kojoj je bio podvrgnut godinu dana ranije. Pažnju je osobito privukla ona koja prikazuje umjetnika na kirurškom stolu, omamljenog anestezijom, dok se iznad njegova spolovila u erekciji uzdiže tajanstveni crveni balon, po svoj prilici duh koji pokušava donijeti odluku hoće li odlebdjeti u carstvo smrti ili se vratiti u bolesnikovo tijelo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari