Ljuto rivalstvo dvojice najvećih engleskih pejzažista: Priča o crvenoj točki

Pored J. M. W. Turnera, svoga ljutog rivala, John Constable (1776. – 1837.) bio je najveći pejzažist u povijesti engleskog slikarstva. Okoliš Suffolka, istodobno pitom i pun pritajeno dramatične snage, na njegovim platnima oživljava na uistinu spektakularan način – iz tmurnih oblaka kao da možemo nazrijeti prve kapi kiše; polegnuto klasje gotovo da izaziva osjećaj povjetarca na koži, a labudovi koji plove na površini jezera kao da će zamahnuti krilima ili ispustiti prodoran kliktaj!

Odrastao je u East Bergholtu, slikovitu engleskom selu na rijeci Stour. Otac, dobrostojeći trgovac i vlasnik mlina, upravo je u njemu vidio nasljednika obiteljskog posla: Johnov stariji brat bio je, naime, blago retardiran. Još kao dječak, John je pomagao utovarivati ocu kukuruz na brod koji ga je prevozio u London, a nakon što je završio školu, tata ga je pokušavao uputiti i u financijske aspekte poslovanja. Bez uspjeha: mladić nije imao ni interesa ni talenta za brojke. Svaki slobodan trenutak provodio je u prirodi, skicirajući zanimljive prizore koji bi mu zapeli za oko. Kad je ocu bojažljivo rekao kako želi posvetiti život slikarstvu, ovaj je duboko uzdahnuo. Pola sata je sjedio u tišini, otpuhujući dim lule, da bi se na koncu nasmiješio sinu. “Neka ti bude. Ako si baš zapeo za to da budeš siromašan, neću te zaustavljati!”

Uz očevu financijsku pomoć, John se preselio u London. Upisao je studij slikarstva na glasovitoj Kraljevskoj akademiji, isprva kopirajući djela starih majstora, da bi se potom u potpunosti posvetio pejzažima, radeći neposredno u prirodi i oslobađajući se akademskog tona. Njegova tehnika bila je osebujna: boju je na platna, neuobičajeno velika, nanosio bez zaglađivanja, nanoseći obilan namaz špahtlom. U englesko slikarstvo unio je dotad nepoznatu poeziju atmosferskih fenomena. U igri svjetla i sjene bio je nenadmašan. Premda su ga još za života smatrali genijem, u domovini je prodao samo 20 slika, a članom Akademije je postao tek u pedeset drugoj. Mnogo uspješniji bio je u Francuskoj, gdje je izvršio snažan utjecaj na impresioniste i Barbizonsku školu.

S već spomenutim Turnerom dijelio je samo genij, u svemu ostalom bili su različiti kao nebo i zemlja. Constable, naočit i uglađen muškarac, čitav je život volio samo jednu ženu, suprugu Mariju Bicknell, koja mu je rodila sedmero djece. Turner, ružni i zdepasti prostak, obljubljivao je služavke po smočnicama, a nijedno nezakonito dijete nije htio priznati. Godine 1832., radovi dvojice suparnika bili su izloženi u galeriji Kraljevske akademije, jedan pored drugog. Constableovo gigantsko platno “Otvorenje mosta Waterloo”, na kojem je radio puno desetljeće, privuklo je puno više pažnje od Turnerove slike pučine. Turner je šutke stajao u pozadini, a potom je napustio dvoranu. Vratio se nakon petnaestak minuta, sa slikarskim priborom. Umočivši kist u crvenu boju, nasred platna je stavio točkicu blještave crvene boje. Njegova slika, koja je odjednom izgledala kao uzbudljiv eksperiment, nagrađena je pljeskom okupljenih. U pismu prijatelju, Constable je progovorio o šoku koji ga je obuzeo u tom trenutku. “Ta vražja crvena točka bila je poput pucnja iz pištolja. Svima, pa i meni, odsjekle su se noge!”

Piše: Lucija Kapural

Komentari