Lijekovi nekadašnje Europe: lubanja s čokoladom, marmelada od krvi …

Literatura iz ranomodernog doba otkriva da su mnogi Europljani, posebice elita i intelektualci prakticirali konzumaciju lijekova koji su sadržavali ljudske kosti, krv, masnoću. Smatrali su da je riječ o lijekovima koji liječe apsolutno sve, od obične glavobolje do težih stanja poput moždanog udara.

Konzumacija od koje su profitirali i grobari

Konzumacija ovakvih lijekova imala je za posljedicu i potražnju za ljudskim tijelima, pa su grobari tu potražnju iskoristili za stvaranje dodatnog profita, u sklopu posla s kojim su se bavili. Bogati svijet započeo je s konzumacijom egipatskih mumija, a onda su na red došla i tijela običnih smrtnika.

Smrvljena lubanja “poput današnjeg paracetamola”

Nisu svi dijelovi tijela bili jednako popularni. Među najpopularnijem dijelovima bile su lubanje koje su se mrvile u prah i uzimale kao lijek za smanjenje glavobolje. Ondašnji Europljani koji su si “takvo liječenje” mogli priuštiti uzimali su ove pripravke, kao što mi danas konzumiramo analgetike na bazi paracetamola ili nekih drugih supstanci. Jedan od začetnika neurološke znanosti iz 17. st., Thomas Willis, za liječenje moždanog udara koristio je lijek koji se sastojao od lubanje usitnjene u prah i čokolade. Čokolada je kao novotarija u ondašnjem ranomodernom svijetu, također, smatrana lijekom kao i gotovo sve nove jestive stvari koje su se pojavljivale u Europi tog vremena. Smatralo se, i da mahovina koja se pojavljuje na pokopanim ljudskim lubanjama liječi bolesti poput epilepsije pa su tijekom vremena takve “odstajale lubanje” postale cijenjeni, drugim riječima skup dodatak prehrani.


Kakvu krv izabrati?

U medicinske svrhe koristile su se i ljudske masnoće pa su njemački liječnici utrljavali ljudsku mast u kožu, a problematične dijelove tijela su ujedno previjali zavojima namočenim u tu istu mast kako bi liječili giht. Paracelsus poznati njemačko-švicarski liječnik iz 16. st. je smatrao da je krv odlična za piće, ali si takav napitak nisu mogli priuštiti svi. Kako su ljudi skloni slijediti trendove siromašniji, u granicama svojih mogućnosti, uvijek slijede bogate. Oni koji si ne mogu kupiti krv živih  zadovoljavaju se krvlju tek pogubljenih osuđenika. Krv je u jednom trenutku postala toliko popularna da se od nje pravila marmelada. Franjevci su zabilježili recept za njezinu pripremu koji se datira u 1679. godinu. Svježina krvi nije bila jedino mjerilo kvalitete krvi, važna je bila i dob onih čija se krv konzumirala zbog čega se preferirala krv što mlađih ljudi.

Ljudsko tijelo kao moćan lijek

Kanibalistički način liječenja profesorica humanističkih znanosti Luise Noble povezuje s, uvjetno rečeno,  načelom ondašnjeg razmišljanja prema kojem se “slično sličnim liječi”, u simplificiranom smislu da ako vas boli glava pijete lijekove bazirane na supstancama koje sadrže dijelove lubanje, a ako imate problema s krvlju pijete krv itd. Ljudsko tijelo se smatralo moćnim lijekom još od prapovijesti te se vjerovalo da se konzumacijom pojedinih dijelova ljudskog tijela preuzima energija tog tijela, što je jedan od  razloga upotrebe ovakvih lijekova.

Razvoj znanosti i promijene u liječenju

Razvoj znanosti donio je značajne promjene te lijekovi zasnovani na kanibalističkim sastojcima postupno izlaze iz upotrebe. Do naglog smanjivanja ove praske došlo je već u 18. st. To je vrijeme kada su Europljani počeli veću pozornosti davati higijeni tijela pa su tada počeli, primjerice, primjenjivati sapune tijekom kupanju. Ipak praksa konzumacije lijekova zasnovanih na kanibalističkim sastojcima nije do kraja napuštena pa je zadnji pokušaj pijenja nečije krvi zabilježen još u Njemačkoj, početkom 20. st.

Tamna strana današnje medicine

Danas se primjenjuje transfuzija krvi, kao i transplantacija organa koja pokazuje da i dalje koristimo ljudsko tijelo u medicinske svrhe, ali na drugačiji način. No, i današnja medicina ima svoju tamnu stranu, na koju upozorava ranije spomenuta profesorica Louse Noble, a to je crno tržište organima, gdje se nasilno kradu organi i prodaju za velike svote novaca medicinskim korporacijama.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari