U ranomodernoj Europi smrvljena lubanja je bila poput današnjeg paracetamola

Literatura iz ranomodernog doba otkriva da su mnogi Europljani, posebice elita i intelektualci prakticirali konzumaciju lijekova koji su sadržavali sastojke poput ljudskih kostiju, krvi i masnoće. Smatrali su da je riječ o lijekovima koji liječe apsolutno sve, od obične glavobolje do težih stanja poput moždanog udara.

Konzumacija od koje su profitirali i grobari

Konzumacija ovakvih lijekova imala je za posljedicu i potražnju za ljudskim tijelima, pa su grobari tu potražnju iskoristili za stvaranje dodatnog profita. Bogati svijet započeo je s konzumacijom egipatskih mumija, a nakon njih na red su došla i tijela običnih smrtnika.

Smrvljene lubanje i čokolada

Nisu svi dijelovi tijela bili jednako popularni. Među najpopularnijem dijelovima bile su lubanje koje su se mrvile u prah i uzimale primjerice kao lijek za smanjenje glavobolje. Ondašnji Europljani koji su si “takvo liječenje” mogli platiti, uzimali su ove pripravke, kao što mi danas konzumiramo analgetike na bazi paracetamola ili nekih drugih supstanci. Jedan od začetnika neurološke znanosti iz 17. st., Thomas Willis, za liječenje moždanog udara koristio je lijek koji se sastojao od lubanje usitnjene u prah i čokolade. Čokolada je kao novotarija u ondašnjem ranomodernom svijetu smatrana lijekom, kao i gotovo sve nove jestive stvari koje su se tada pojavljivale u Europi. Smatralo se, i da mahovina koja se pojavljuje na ljudskim lubanjama liječi bolesti poput epilepsije zbog čega su takve “odstajale lubanje” postale cijenjeni dodatak prehrani.

Kakvu krv izabrati?

U medicinske svrhe koristile su se i ljudske masnoće pa su njemački liječnici utrljavali ljudsku mast u kožu. Paracelsus poznati njemačko-švicarski liječnik iz 16. st. je smatrao da je krv odlična za piće, ali takav napitak nije bio dostupan svima. Kako su ljudi skloni slijediti trendove, manje imućni uvijek u granicama svojih mogućnosti slijede bogate. Oni koji si nisu mogli kupiti krv živih zadovoljavali su se i krvlju tek pogubljenih osuđenika. Kažu da je krv u jednom trenutku postala toliko popularna da se od nje pravila marmelada. Franjevci su zabilježili recept za njezinu pripremu koji se datira u 1679. godinu. Svježina krvi nije bila jedino mjerilo kvalitete krvi, važna je bila i dob onih čija se krv uzimala zbog čega se preferirala krv što mlađih ljudi.

Ljudsko tijelo kao moćan lijek

Kanibalistički način liječenja, profesorica humanističkih znanosti Luise Noble povezuje s  načelom ondašnjeg razmišljanja prema kojem se “slično sličnim liječi”. U simplificiranom smislu to znači da ako vas boli glava piti ćete lijekove bazirane na supstancama koje sadrže dijelove lubanje, imate li problema s krvlju piti ćete krv itd. Ljudsko tijelo se smatralo moćnim lijekom još od prapovijesti zbog čega se vjerovalo da se konzumacijom pojedinih njegovih dijelova preuzima energija tog tijela, što je jedan od  razloga upotrebe ovakvih lijekova.


Razvoj znanosti i promijene u liječenju

Razvoj znanosti donio je značajne promjene te lijekovi zasnovani na ljudskim tijelima postupno izlaze iz upotrebe. Do naglog smanjivanja ove praske došlo je već u 18. stoljeća. To je vrijeme kada Europljani veću pozornosti daju higijeni tijela, tada u upotrebu, primjerice ulazi sapun. Ipak praksa konzumacije lijekova zasnovanih na ljudskim sastojcima nije do kraja napuštena pa je zadnji poznati pokušaj pijenja nečije krvi u ljekovite svrhe zabilježen u Njemačkoj, početkom 20. stoljeća.

Tamna strana današnje medicine

Danas se primjenjuje transfuzija krvi, kao i transplantacija organa koja pokazuje da i dalje koristimo ljudsko tijelo u medicinske svrhe, ali na drugačiji način. No, i današnja medicina ima svoju tamnu stranu, a to je crno tržište organima, gdje se organizirano kradu organi, a koji se onda prodaju za velike svote novca golemim medicinskim korporacijama.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari