Mogu li psi počiniti samoubojstvo? Kako je riječ o voljnom činu, koji uključuje svijest i razmišljanje, logičan odgovor bio bi onaj niječan… Osim ako se nesretne beštije zateknu na mostu Overtoun! Izgrađen davne 1859. godine blizu Miltona, pitoresknog sela u škotskoj regiji West Dunbartonshire, most je postao poznat zahvaljujući nizu neobjašnjivih događaja koji su se odigrali na njemu. Prvi incidenti zabilježeni su pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je primijećeno da psi, najčešće oni s dugom njuškom (!), iznenada i neočekivano skaču s mosta u smrt. U rijetkim slučajevima, preživjeli bi šesnaest metara dug pad, da bi se ponovno vratili na most i pokušali isto. Uočeno je da su sve životinje skočile s iste strane mosta, što čitavu priču čini još tajanstvenijom.
Kako to već biva, okultisti sa svih strana svijeta nahrupili su u Milton, tražeći rješenje zagonetke pomoću visaka, rašlji i kristalnih kugli. Proučavajući arhive okruga, jedna je vremešna spiritistica otkrila zanimljiv podatak: neposredno prije nego što su se bizarna pseća “samoubojstva” počela događati, neki muškarac bacio je svoje djetešce s mosta, tvrdeći da je ono Antikrist. Prije nego što je završio ondje gdje mu je mjesto, na zatvorenom psihijatrijskom odjelu, i sam se pokušao ubiti skokom s mosta, smatrajući to jedinim lijekom za “demonsku auru koja ga je progonila danju i noću”. Bakica koja je pronašla prašnjave spise o kobnom događaju trljala je ruke: ta nije li to nepobitan dokaz postojanja zagrobnog života? Nije li očito da je most uklet? “Ovo je potvrdilo moju inicijalnu slutnju: Overtoun je ono što mi, stručnjaci za paranormalno, volimo zvati ‘tankim mjestom’, točkom na kojoj se svijet živih susreće a ponekad i preklapa sa svijetom umrlih”, blebetala je, dok su joj oči sjale orgazmičkim sjajem. Kako to već biva kod “stručnjakinja” njenog kalibra, požurila je sa zaključcima.
Prije nekoliko godina, znanstvenici specijalizirani za ponašanje životinja ponudili su uvjerljiviju teoriju: mjesto s kojeg su se psi “bacali” obraslo je gustim bršljanom, pa je moguće da zaigrane životinje nisu vidjele kraj mosta i početak nevolje. Po izmetu koji su pronašli u blizini grmlja zaključili su da u njemu žive maleni glodavci, štakori ili vjeverice, čiji je miris po svoj prilici uzbudio nesretne četveronošce i nagnao ih na mahnito ponašanje.
Piše: Lucija Kapural
