U malenom mjestašcu u središnjoj Istri krije se legenda o prvom hrvatskom, i jednom od najranijih europskih vampira. Legenda je zabilježena dva stoljeća prije pisanja romana “Drakula” irskog književnika Bram Stokera. I dok u vampirskom romanu imamo posla s čistom fikcijom ovdje smo u nekakvoj međuzoni u kojoj je praznovjerna fiksacija dobila obol istine.
Teška i gruba narav
Godine 1579. rodio se prema legendi budući vampir Jure Grando u istarskom mjestašcu Kringa. Zapravo njegovo je prezime glasilo Alilović dok je “Grando” bio nadimak koji mu je prilijepljen kasnije zbog njegove impresivne pojave. Jure je po struci bio klesar teške i grube naravi, baš poput kamenja kojega je klesao. Podaci o njemu nisu usuglašeni, pa je prema jednima bio oženjen, prema drugima nije, a neslaganja postoje i oko njegova potomstva – konkretno je li ga uopće imao.
Zlostavljana žena
Priča kaže da se vampir najviše u zagrobnom životu okomio na suprugu odnosno udovicu, koju je redovito proganjao. Ona je tvrdila da ju muž zlostavlja na razne načine, pa i da ju siluje. Nije to bila neka novost jer je to činio i za života. Premda je u vrijeme smrti 1656. godine već bio u podmakloj dobi, naime imao je sedamdeset i sedam, pa zasigurno nije bio pri snazi. Nakon njegove smrti priličan broj osoba je iznenada umro u selu. Svi umrli su imali nešto zajedničko, a to je da su nekoliko dana prije smrti čuli kucanje na vratima. Iako je Jure slovio za neugodnu osobu zanimljivo je da mu prije ukopa nisu čavlom probušili jezik, a što se činilo kako bi se pokojnik “sigurno” uspokojio.
Glogov kolac i sjekira
Grupica od devet mještana je zaključila nakon niza iznenadnih smrti da je sada stvarno vrijeme za akciju. Grupa se oboružala glogovim kolcem i sjekirom. Nakon što je družina otvorila lijes imala je što i za vidjeti. Tijelo nije bilo raspadnuto kako bi se očekivalo jer je od njegova pokopa prošlo 16 godina. Ovaj fenomen neraspadanja koji se događa s vremena na vrijeme ni suvremena medicina nije do kraja objasnila. Skupina prema kazivanju nije mogla probosti tijelo kolcem, pa su mu na kraju odsjekli glavu. Navodno je pri tome ispustio vrisak što može biti posljedica očuvnosti tijela u kojem se skupljaju plinovi, pa kada ga zarežete proizvodi zvuk koji može djelovati prilično zastrašujuće. Naravno ovdje nećemo spomenuti da ono što vi radite je možda i strašnije od samog zvuka kojeg ste čuli. Legendu o našem vampiru je zabilježio slovenski putopisac Janez Vajkard Valvasor, a koji je napisao da je događaj “istinit” jer jer razgovarao s osobama koje su njemu prisustvovale. U ono vrijeme očito je da su seljani željeli izvor kuge koja ih je “kosila” potražiti u nadprirodnom fenomenu i iznaći razlog svoje nesreće. Ovo je usporedivo s lovom na vještice, ali je ovaj lov bio daleko benigniji jer se prilikom ulova usmrčivalo već mrtvo tijelo.
Iako danas znaju reći da je ovo “mjesto ono koje ne želite posjetiti”, mislimo da bi ga bilo zanimljivo staviti na ljetni itinerar.
Piše: Sonja Kirchhoffer
