Legenda o nastanku Plitvičkih jezera: Kako je Crna Kraljica spasila žedne podanike

Nekoć davno, zavlada na zemlji strašna suša. Teška sparina pritisnula je gore i poljane, a ljudi, životinje i biljke čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio, ali bogovi bijahu nijemi. Tada se, napustivši svoje vilinske dvore na vrletima Velebita, u dolini pojavi Crna Kraljica s veličanstvenom pratnjom. Podanici padoše ničice pred njene noge, moleći je za pomoć. Kraljica se smilova narodu: uz grmljavinu i snažan vjetar, na njen znak spusti se na zemlju silna kiša. Nebo je danima plakalo, sve dok razina vode nije narasla dovoljno da oformi niz jezera, koja svojom ljepotom podsjećahu na smaragde. Tako su, prema legendi, nastala Plitvička jezera.

Po mnogima najljepši Nacionalni park u Hrvatskoj šumovit je kraj u kojem je nanizano šesnaest jezera. Vodu dobivaju od brojnih rječica i pritoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Bogatstvo flore i faune, čudesna krška vrela, čist i sladak planinski zrak, pitoreskne šumske staze i drveni mostići dio su jedinstvene cjeline koju je UNESCO davne 1979. godine, među prvima u svijetu, proglasio svjetskom prirodnom baštinom. Jedno od tzv. Gornjih jezera jest Ciginovac, dragulj nestvarne modro-zelene boje okružen tajanstvenim špiljama i vječno ushuktalim vodopadima. Ugnijezdio se na nadmorskoj visini od 632 metra, dolomitske je građe, a najveća mu dubina iznosi trinaest metara. I uz ovo jezero veže se drevna legenda, i to tragična. Prema predaji, Ciginovac je dobio ime po mladom Romu koji je u njemu lovio ribe, želeći prehraniti obitelj. Snažno zabacivši udicu, momak je izgubio ravnotežu te upao u ledenu jezersku vodu. Zapomagao je i zapomagao, ali toga hladna zimskog jutra u okolici ne bijaše nikoga tko bi mu mogao pomoći. Potonuo je ravno na dno, a jezero se u spomen na njega danas zove Ciginovac.

Piše: Lucija Kapural


Komentari