Sredinom četrnaestog stoljeća, nezaustavljivi val smrti poharao je Europu. U nepunih osam godina, stanovništvo Starog kontinenta prepolovila je vjerojatno najveća pandemija u povijesti čovječanstva: bilo je to doba beznađa i ludila, doba u kojem se sustav srednjovjekovne Europe urušio poput kule od karata… Bilo je to doba kuge.
Šireći se brzinom munje, od obala Crnog mora do središnje Europe, Crna smrt pokosila je sedamdeset pet milijuna duša, a osobito ugrožene bile su zajednice s većim protokom ljudi i robe. Prema novim znanstvenim spoznajama, ishodište pandemije bilo je Laiševo, ruski grad na području Volge. Premda se otprije zna da su povijesni zapisi prvu pojavu kuge zabilježili 1346. u regiji donje Volge, znanstvenici nisu znali je li zarazan soj bakterije Yersinia pestis, koji je izazvao smrtonosnu pandemiju, potekao iz jednog izvora ili je kuga u Europu stigla u više navrata, s putnicima koji su bili nositelji raznih sojeva iz različitih dijelova svijeta.
Stručnjaci s njemačkog Instituta Max Planck napokon su, analizom trideset četiri drevna genoma Yersinie pestis iz zuba ljudi pokopanih na deset mjesta diljem Europe od četrnaestog do sedamnaestog stoljeća, pronašli odgovor na to pitanje. Izvor smrtonosne pošasti, njen ground zero, nedvojbeno su smjestili upravo u Laiševo u Republici Tatarstan, dijelu Ruske Federacije. Ustvrdili su, naime, da je soj spomenute bakterije predak svim ostalim genomima koje su proučavali, razlikujući se samo po jednoj mutaciji od sojeva koji su prouzročili Crnu smrt u Europi. Drugim riječima, jedan soj bakterije – čiji su domaćini najvjerojatnije bili glodavci – odgovoran je za masovni pomor u četrnaestom stoljeću, dok su kasnije epidemije prouzročile njegove mutacije.
Piše: Lucija Kapural
