Dugačke pješčane plaže, blaga klima, obilje parkova, uređene šetnice po kojima se rolaju lijepi mladi ljudi, štandovi krcati osebujnim rukotvorinama, vječno azurno nebo nad uzbibanima palmama… Costa Mesa, grad koji se ugnijezdio u srcu kalifornijskog okruga Orangea, doima se poput oživljene razglednice. Dana 21. svibnja 2010. godine, ovaj komadić raja pretvoren je u poprište možda najbesmislenijeg zločina u američkoj povijesti.
Toga sunčanog dana, 23-godišnja Julie Kibushi, studentica povijesti na Sveučilištu Coast College, ispijala je kavu s bratom i njegovom zaručnicom. Lijepa odlikašica, koja se u slobodno vrijeme bavila slikanjem i plesom te volontirala u azilu za nezbrinute životinje, pristala im je pomoći oko organizacije svadbe. Kao i obično, bila je opuštena i nasmijana, sve dok nije dobila SMS poruku.
Pogledavši mobitel, namrštila se. Tri godine stariji fakultetski kolega Sam Herr, čovjek kojeg je smatrala najboljim prijateljem i životnim osloncem, pisao joj je da ima obiteljskih problema te naglasio kako mu treba rame za plakanje. Julie se nemalo uznemirila: Sam, odlikovani vojni veteran iza kojeg je bila opasna misija u Afganistanu, slovio je za neustrašiva mladog čovjeka. Nije imao običaj žaliti se, pa je djevojka zaključila kako je njegov problem ozbiljan. “Društvo, žao mi je, ali moram ići… Sam me treba!”, ispričala se. “Nema frke”, namignuo joj je brat. “Još ćemo mi tebe daviti oko svadbe”. Obožavanu sestru nikad više neće vidjeti živu.
Sljedećeg jutra, majka je nazvala Julie na mobitel, no ova se nije javila. Znajući da njena mezimica za vikend voli malo duže ostati u krevetu, gospođa Kibushi nije se pretjerano uzrujala. Prvi tračak zabrinutosti osjetila je oko podneva, da bi do pet popodne već počela paničariti. Telefonirala je sinu, Julienim prijateljima i susjedima, no nitko nije imao pojma gdje se djevojka nalazi. U večernjim satima, posve sluđena od brige, zaputila se u policijsku postaju te prijavila kćerin nestanak. “Sin mi je rekao da se jučer našla s prijateljem, ali ne mogu dobiti ni nju ni njega… Nešto nije uredu, osjećam to!”, ispričala je drhtavim glasom. Instinkt je nije varao.
Istovremeno, slične brige su morile Stevea Herra – nije uspijevao stupiti u kontakt sa sinom. Kako je imao ključ njegova stana, odlučio je otići tamo, bojeći da da je ovaj imao kakvu nesreću. Umjesto sina, u stanu je pronašao Julie Kibushi. Djevojka je ležala na krevetu, prostrijeljene glave, a njena rastrgana odjeća bila je natopljena krvlju. Jedva zadržavši prisebnost duha, čovjek je telefonirao policiji. Detekivi, koji su prethodno razgovarali sa Julienom majkom, već su bili na putu prema Samovom stanu. Kad su stigli na ono što je sada bilo poprište zločina, brzo su zbrojili dva i dva. Mrtva, razgolićena djevojka u stanu mladića kojem se izgubio svaki trag? Očito je da ju je ovaj seksualno zlostavljao i ubio, a potom se dao u bijeg. Da stvar bude sumnjivija, otkrilo se da je, kao tinejdžer, Sam bio dijelom lokalne bande. Nema greške, on je njihov čovjek! Zaključak je možda bio logičan, ali ga to nije činilo istinitim.
Dok su se policajci dali u potjeru za osumnjičenikom, Steve Herr, koji je dobro poznavao plemenitu dušu svoga jedinca, provodio je vlastitu istragu. Razgovarao je sa svim sinovim prijateljima, malo-pomalo slažući mozaik njegova kretanja. Jedan od ljudi koji su mu se javili na telefon bio je Samov susjed Daniel Wozniak (na slici!), mladić koji je bio dijelom lokalne amaterske kazališne trupe. Premda je ovaj bio vrlo ljubazan i susretljiv, gospodin Herr kasnije će ispričati da mu je ostavio čudan dojam. Kad mu je Wozniak rekao da mu se Sam požalio na obiteljske probleme, u glavi vremešnog gospodina oglasio se alarm – dobro je znao da to nije istina. Pa ipak, u tom trenutku nije mogao ništa konkretno poduzeti.
Nekoliko dana nakon Juliena umorstva i Samova nestanka, Steve je otkrio da je s računa njegova sina podignut poveći iznos novca. Obavijestio je policiju o tome, a ovi su pregledali sigurnosne kamere iz banke. Raspitujući se po susjedstvu, otkrili su identitet mladića kojeg su vidjeli na snimci – radilo se o 16-godišnjaku po imenu Wesley. Kad su ga policajci priveli i pitali otkud mu Samova kartica, postalo im je jasno da ovaj nema pojma tko je Sam. Maloljetnik im je objasnio da je karticu dobio od prijatelja Dana Wozniaka, koji ga je zamolio da mu podigne nešto gotovine jer se toga dana nije osjećao dobro. Wozniak, čovjek koji je već bio “na radaru” Stevea Herra, istog dana je uhićen. Zanimljivo, priveden je na vlastitoj momačkoj večeri, dva dana prije nego što se trebao vjenčati s kazališnom kolegicom Rachel Buffett!
Tijekom višesatnog ispitivanja, nesuđeni mladoženja iznio je nekoliko kontradiktornih priča o tome kako je došao u posjed kartice Sama Herra, čovjeka kojeg detektivi više nisu gledali kao osumnjičenika već kao potencijalnu žrtvu. Iskaze je mijenjao tolikom brzinom, čitavo vrijeme nervozno bubnjajući prstima po stolu, da mu je na čelu slobodno moglo pisati “KRIV”. Da je tome tako, priznao je u trenutku kad su od njega zatražili DNK uzorak. Znajući da je igra završena, Wozniaku je razvezao jezik. Čak i najiskusniji detektivi u postaji s nevjericom su slušali bizarnu priču o dvostrukom umorstvu. Osim gluposti počinitelja, najviše ih je šokirao motiv zločina.
Nedugo nakon što je zaprosio Rachel, Wozniak se našao u financijskim teškoćama. Nije, međutim, htio odustati od raskošnog vjenčanja na plaži, koje je planirao s dragom, kao ni od medenog mjeseca za koji su već bili uplatili polog. Umjesto da, kao normalno ljudsko biće, pronađe posao ili, u najgorem slučaju, posudi novac od svojih dobrostojećih roditelja, Wozniak je odlučio ubiti i opljačkati susjeda, koji je napravio kobnu grešku napomenuvši mu da, kao ratni veteran, ima oko 60.000 dolara ušteđevine. Sama je namamio u kazalište, zamolivši ga za pomoć s nošenjem nekih kutija. Popeli su se na tavan, a kad se altruistični mladić sagnuo da bi podigao težak sanduk, njegov dragi znanac hladnokrvno mu je pucao u potiljak. Prekrivši njegovo tijelo ceradom, spustio se na pozornicu, gdje će sat vremena kasnije glumiti u predstavi zajedno sa zaručnicom. Da, ubirao je ovacije publike dok mu se tijelo čovjeka kojeg je ubio doslovce nalazilo iznad glave!
Misleći da je silno lukav, ubojica je poslao poruku Julie sa Samova mobitela. Kad je ova stigla do prijateljeva stana, pred vratima je stajao njegov susjed Wozniak. “I tebe je zvao? Izgleda da je u ozbiljnom problemu, ali ne otvara vrata”, rekao je djevojci, a potom dodao kako on, srećom, ima ključeve. Dvojac je ušao u stan i počeo dozivati Sama. “Možda je pao ili takvo što… Ti pretraži kupaonicu a ja ću spavaću sobu!”, sugerirao je “zabrinuti” susjed. Pet minuta kasnije, uzbuđenim glasom je pozvao Julie, kako bi joj pokazao “nešto neobično” što je pronašao na Samovom krevetu. Kad se ova sagnula da pogleda o čemu je je riječ, pucao joj je u glavu: po običaju, učinio je to kukavički, s leđa. Razdrljio je njenu odjeću kako bi policajci zaključili da ju je ubojica – vlasnik stana – seksualno napastvovao. Potom se vratio u kazalište, raskomadao tijelo Sama Herra te ga, na više lokacija, zakopao u šumarku.
Ironijom sudbine, posmrtni ostaci pronađeni su na žrtvin dvadeset sedmi rođendan. Glava je nedostajala – pretpostavlja se da su je dohvatile gladne životinje. Mladića je identificirao otac, po tetovaži na njegovim prsima. Radilo se o srcu u kojem su pisale dvije riječi: “mama” i “tata”.
Daniel Wozniak proglašen je krivim za dvostruko umorstvo s predumišljajem te osuđen na smrtnu kaznu. Dok je ovaj u zloglasnom San Quentinu čekao da ga savezna država Kalifornija “počasti” injekcijom, detektivi su počeli prikupljati dokaze protiv njegove zaručnice Rachel. Pokazalo se, naime, da im je djevojka više puta lagala na ispitivanju. Godine 2012. osuđena je za sudioništvo u ubojstvu te osuđena na 32 mjeseca zatvora. S Wozniakom, koji još uvijek čeka pogubljenje, prekinula je zaruke. Do dana današnjeg nije priznala krivicu, ponavljajući kako joj je bivši partner “smjestio”.
Piše: Lucija Kapural
