Krvavi sjaj zlata: Veličanstveno kraljevstvo stoljećima je uništavala ljudska pohlepa

Afrička država Zimbabve od davnina je poznata po rudnom bogatstvu. Zbog zaliha čistog zlata, ovdje su kroz povijest vođeni krvavi ratovi. Već smo pisali o tragediji miroljubivih Bušmana, koje je negdje u vrijeme Kristova rođenja, na vrhuncu “zlatne groznice”, porobilo ratničko pleme Kalanga. Oko 1000. godine, sa sjevera pristižu novi osvajači, narod Šona. Tehnički napredni, podigli su stotine kamenih gradova, a onaj najveličanstveniji, Veliki Zimbabve, istodobno je bio sjedište vladara – mamba – i obrambeno mjesto. Od arapskih trgovaca uz obalnih gradova Kilve i Sofale, Šoni su, u zamjenu za zlatnu rudu, dobivali platno iz Perzije, staklene perle iz Indije, metalne predmete iz Europe pa čak i kineski porculan.

Basnoslovno bogatstvo, o kojem se glas pronio po svim krajevima Afrike, dovelo je do novih sukoba. U plemenskim ratovima u petnaestom, šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, izmjenjivali su se brojni gospodari, da bi u osamnaestom stoljeću konačno zavladao mir. Pod upravom plemena Rozva našlo se tada područje koje se prostiralo od pustinje Namiba pa skoro do obale Indijskog oceana. Bilo je to najveće carstvo u povijesti južne Afrike, s oko milijun podanika. Moćni vladari željeli su imati odgovarajuću prijestolnicu, pa je gradnja Velikog Zimbabvea nastavljena. Akropola je proširena, a u samom gradu podignut je Mambo huru, koji je istodobno služio kao kraljev dvor i hram.

Veličina tog kraljevstva pokazala se kao njegova Ahilova peta. Zbog slabe povezanosti pokrajina, bilo ga je teško braniti, a godine 1830. “šaptom pade” u ruke Ngona. Za razliku od osvajača iz prošlosti, pripadnici ovoga ratničkog naroda nisu cijenili ljepotu Velikog Zimbabvea. Grad je spaljen, njegovi stanovnici odvedeni u roblje a posljednji mambo Chrisamuru ubijen na stravičan način: novi gospodari zemlje živog su ga rastrgali!

Potaknuti istom onom pohlepom za zlatom koja je skoro dva tisućljeća ranije obuzela crne ljude, na područje Zimbabvea 1890. godine stižu prvi europski doseljenici. Kako su došljaci crnce smatrali nižom vrstom, tek nešto naprednijom od životinja, bili su uvjereni da velebna zdanja diljem zemlje oni nikako nisu mogli stvoriti. Zimbabve su stoga proglasili biblijskom zemljom Ofir, iz koje su, prema Starom zavjetu, na Solomonov dvor dopremano zlato! Nakon stjecanja neovisnosti 1979. godine, Zimbabveanci su Veliki Zimbabve proglasili nacionalnim spomenikom. Od 1986. godine, grad zbog kojeg se prolilo toliko krvi nalazi se na listi UNESCO-ve svjetske baštine.


Piše: Lucija Kapural

Komentari