Životna priča Galeazza Ciana zorno pokazuje koliko visoko se čovjek može uspeti zahvaljujući vezama… I koliko ga ove, ako ne odigra mudro s dodijeljenim kartama, skupo mogu koštati. Zbog luksuza kojim je bio okružen i rastrošnosti koju je smatrao dijelom svoje “plemenite” prirode, i danas gdjegdje možemo čuti izreku “živjeti kao grof Ciano”. Koliko je njegov život bio blještav, toliko mu kraj bješe grozan.
Galeazzo Ciano rođen je 1903. godine u Livornu. Majka mu je bila obrazovana žena iz imućne obitelji, a otac naprasit čovjek sazdan od ambicije. Ciano senior istaknuo se u Prvome svjetskom ratu, u napadu na Bakar, a suborci su mu zbog beskrupuloznosti nadjenuli ljupki nadimak “Ralje”. Pohod na naš gradić, koji je organizirao slavni pjesnik i pustolov Gabriele d’ Annunzio, admiralu Constanzu Cianu priskrbio je titulu grofa od Cortelazza i Bakra. Taj naslov kasnije je naslijedio njegov jedinac Galeazzo, zajedno sa svim pogodnostima koje su uz njega išle. Mladić je odrastao u nezamislivom luksuzu, često provodeći ljeta u obiteljskoj vili u Toskani a, zahvaljujući očevim vezama, otvarala su mu se sva vrata. Nakon što je diplomirao filozofiju, kratko je radio kao novinar, da bi se potom opredijelio za diplomatsku karijeru. Po povratku iz Brazila, gdje je bio ataše, 27-godišnjak se vjenčao Eddom, najstarijom kćeri Benita Mussolinija, koja će mu roditi troje djece. Nekoliko godina bio je talijanski konzul u Šangaju, da bi potom postao ministar u vladi svoga punca. U osvit Drugoga svjetskog rata, kao šef talijanske diplomacije sastajao se s brojnim nacističkim dužnosnicima, poput Hitlera i Ribbentropa.
Kad je Mussolinijeva popularnost u Italiji pala zbog neuspjeha u ratu, Fašističko veliko vijeće izglasalo je duceovu smjenu. Ciano, istaknuti član tog organa vlasti, glasovao je protiv – vlastitog punca! Mussolini je doista svrgnut, ali su ga njemački komandosi oslobodili iz zarobljeništva i omogućili mu povratak na vlast u sjevernom dijelu Italije. Pod njemačkim pritiskom, Mussolini je održao suđenje članovima Velikog vijeća koji su mu okrenuli leđa. Činjenica da je bio rodbinski povezan s duceom nije koristila Cianu, naprotiv. Strijeljan je u Veroni, i to na krajnje ponižavajući način: posjednut je na stolac i pucano mu je u leđa. Takva kazna je u ono vrijeme bila rezervirana za najteže izdajnike.
Piše: Lucija Kapural
