“Bolje izdati knjigu nego prijatelje”; “Ne predaj se nikad, osim kad moraš”; “Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti”; “Bolje ispasti budala nego iz vlaka”; “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi; “Ne vjeruj ženi koja laže”; “Kruha i čokolade!” samo su neki od bisera iz bogate riznice po mnogima najznačajnijeg stripa svih vremena. Govorimo, dakako, o “Alan Fordu”, remek-djelu kraljeva društvene satire Luciana Secchija (scenarist poznatiji pod umjetničkim imenom Max Bunker) i Roberta Raviole (crtač koji se u povijest stripa upisao kao Magnus). Premda se strip na našim kioscima pojavio prije gotovo pola stoljeća, njegov kultni status i danas odolijeva zubu vremena. Uzrok toj pojavi su besmrtni kalamburi poput gore navedenih, ali i činjenica da je tako prokleto precizno oslikao tadašnju stvarnost i anticipirao nelijepu nam budućnost. Autoritarni vladar koji zgrće bogatstvo dok njegovi posilni jedva spajaju kraj s krajem? Svi vaši grijesi pedantno popisani u maloj crnoj knjižici? Korumpirani gradski vijećnici i mahniti generali? Velike parole iza kojih se kriju prizemni interesi? Otimanje siromašnima da bi se dalo bogatima? Zvuči poznato, zar ne?
Zanimljivo, osim u matičnoj Italiji i na području bivše Jugoslavije, nitko u svijetu ne zna za “Alan Forda”. Strip nikad nije preveden na engleski (premda je kao model za fizionomiju naslovnog junaka poslužio britanski glumac Peter O’Toole), a ni u ostalim zemljama, u kojima je prijevod pokušan, nije uspio preživjeti više od nekoliko izdanja (u Danskoj se, primjerice, ugasio nakon samo šest brojeva). Kod nas se u prodaji pojavio davne 1972., tri godine nakon talijanske premijere, u genijalnom prijevodu Nenada Brixyja. Upravo njega mnogi drže “krivcem” za popularnost stripa – čak je i sam Secchi govorio kako je Brixy jedan od rijetkih prevoditelja koji su uspjeli vjerno prenijeti, pa čak i obogatiti njegovu satiru.
Lazar Džanić, autor knjige “Cvjećarnica u Kući cvijeća”, koncizno je detektirao razloge zbog kojih je alanfordovska farsična poetika našla plodno tlo u nas: “Ako je farsa metafora za nestabilnost, onda je nedostatak stabilnosti jedna od najstabilnijih tendencija na našim prostorima. Za nas je ‘Alan Ford’ više od stripa – on je dokumentarni zapis”.
Piše: Lucija Kapural
