Kriminalna prošlost velikih umjetnika: Slikaj, siluj, ubij!

O umjetnicima obično razmišljamo kao o zanesenoj, pomalo rastresenoj čeljadi koja bi mrava prije opjevala ili naslikala nego zgazila. Riječ je o pukoj predrasudi: neki od najvećih umjetnika u povijesti ujedno su bili zloglasni kriminalci. Šokirat ćete se kad doznate kakve su sve zločine miljenici Muza počinili – i to uglavnom nekažnjeno!

Caravaggio 

Caravaggio je bio majstor svjetla i sjene, ali i pravi nitkov. Od mladenačkih nestašluka – pijančevanja, posjeta bordelima i uličnih makljaža – slikar je napredovao do nasilnijeg spektra kriminalne djelatnosti. Policijskom naredniku koji je ga je ispitivao zbog nekog ekscesa razbijena je glava. Iako su prijatelji potvrdili slikarevu priču da je nesretnom čovjeku pao komad stropa na glavu, policija im nije povjerovala, a Caravaggija su u ćeliji ispitivali vezanog uz gredu i bičevali. Slikarevi zabrinuti prijatelji vidjeli su samo jedno rješenje – bijeg. Potkupljena su dva čuvara, a Caravaggio je šmugnuo iz zatvora. Nije se opametio: za vrijeme igre slične tenisu, optužio je protivnika da vara te ga u bijesu ubio nožem. Osuđen na smrt, uspio je pobjeći iz Rima. Skončao je u lučkom gradu Porte Ercole, u kojem je čekao papinski oprost. Prema jednima, umro je zbog rane koja se inficirala; prema drugima, opljačkan je i ubijen. Kako njegovo tijelo nikad nije pronađeno, neki vjeruju da je inscenirao vlastitu smrt kako bi izbjegao suđenje!

Bevenuto Cellini

U usporedbi s ovim umjetnikom, Caravaggio se doima dobroćudnim poput zlatnog retrivera. Priznati kipar, dvorski zlatar Cosima Medicija, nekolicine papa te francuskog kralja Franje I., bio je jedna od ozloglašenijih osoba 16. stoljeća. Ruke koje su bile u stanju cizelirati profinjene i elegantne zlatne posude ujedno su prolile rijeke krvi. Cellini, kojeg bismo po današnjoj kriminalnoj klasifikaciji mogli nazvati serijskim ubojicom, živote je uzimao na okrutan način, bez grižnje savjesti te bez adekvatne kazne. Iz Firenze je prvi put protjeran kao 16-godišnjak, nakon što je s bratom sudjelovao u krvavoj tučnjavi. Poslije još jedne tučnjave, utekao je u Rim, gdje je imao prilike otvoriti vlastitu zlatarsku radionicu, ali i okušati svoju sablju: konfuziju pri habsburškoj pljački Rima iskoristio je da nekažnjeno ubije čovjeka koji mu se zamjerio. Papa Klement VII. pozvao ga je 1529. natrag u Firencu te mu dao da vodi kovnicu zlatnika. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu, ponovno je okrvavio ruke – ubio je vojnika koji je ranije ubio njegova brata, gotovo ga prepolovivši uzduž kralježnice. Papa mu je i to oprostio, ali ga je smijenio. Uvjeren da je pao u nemilost zbog tračeva koje je o njemu širio rimski zlatar Pompeo de’ Capitaneis, Cellini je iskoristio interegnum nakon smrti Klementa VII. da ga smakne. Zapravo se radilo o bizarnu ljubavnom trokutu: biseksualac Cellini bio je lud za Pompeom, a ovaj pak za Cellinijevom suprugom. Kad je Cellini zatekao bolju polovicu in flagranti s čovjekom kojeg je i sam htio povaliti, oboje je ubio na licu mjesta. Netom izabrani papa Pavao II. oprostio je Celliniju i to ubojstvo. Onako usput, lišo je prošao i za dva silovanja. Umro je čašćen i slavljen, te je s pompom pokopan u bazilici Presvetog Navještenja.

Richard Dadd

Viktorijanski slikar Richard Dadd (na slici!) slavu je stekao maštovitim prikazima vilinskog svijeta i egzotičnih krajolika. Oduševljen njegovim djelima, gradonačelnik Newporta talentiranog je mladića poveo na putovanje Bliskim istokom, kao svoga službenog crtača. Ono što je počelo kao avantura života ubrzo se pretvorilo u noćnu moru. Dobri gradonačelnik, naime, nije znao da njegovu štićeniku “nisu sve koze na broju”, pa je protrnuo od jeze kad je ovaj, tijekom putovanja Nilom, doživio psihotični napadaj. Iskolačenih očiju, Dadd je trabunjao kako je Oziris, drevni egipatki bog, na njega bacio kletvu. Sljedećih dana stanje mu se popravilo, pa su njegovi suputnici pomislili kako se radilo o trenutačnom pomračenju uma uzrokovanom vrućinom. Nažalost, bili su u krivu. Čim se vratio u Englesku, Dadd se zaputio na očevu adresu. Uvjeren kako je njegov roditelj Oziris glavom i bradom, nesretnom čovjeku prerezao je vrat britvom. Lucidnost mu se očito bila povratila nakon toga krvavog čina: pokušao je zbrisati u Francusku. Na putovanju je, međutim, ponovno “šiznuo” te je s istom onom britvom nasrnuo na jednog suputnika. Srećom, nekolicina muškaraca uspjela ga je spriječiti u naumu te zadržati do dolaska policije. Nakon što je priznao oceubojstvo, vraćen je u Englesku, gdje je proglašen ludim te zatočen u psihijatrijsku bolnicu Bedlam. U naredna četiri desetljeća, na tome sumornom mjestu naslikao je svoja ponajbolja djela, uključujući glasovito platno “The Fairy Feller’s Master-Stroke” (”Majstorski udarac vilenjačkog drvojseče”). Godinama kasnije, ta je slika nadahnula Freddyja Mercuryja, koji je napisao istoimenu pjesmu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari