Zacijelo znate da smo “izumili” kravatu i one dražesne bijele psiće s crnim točkicama; u stanju ste, i da vas probude u gluho doba noći, izrecitirati tekst nacionalne himne ili govor Stjepana Radića u Saboru 24. studenog 1918. (da, to je onaj s guskama u magli!) te kronološki nabrojati sve naše strijelce na Svjetskim prvenstvima u nogometu a, ako baš ustreba, iz rukava ćete izvući zanimljivosti o liku i djelu Držića, Mažuranića i slikara naivaca ili se pak raspričati o nobelovcima Ružički i Prelogu te Mjesečevim kraterima nazvanim po Hrvatima. Kao “teška artiljerija”, preostaje vam isticanje činjenice da svijet piše izumom Slavoljuba Penkale, diže brodove u zrak izumom Ivana Blaža Lupisa, osvjetljava mračne putove izumom Ante Maglice te identificira kriminalce metodom Ivana Vučetića. Ako se, međutim, želite istaknuti u domoljubnom društvu, to neće biti dovoljno. Donosimo manje poznate, uzbudljive činjenice iz povijesti Lijepe naše!
1. U Istri, četrnaest kilometara jugoistočno od Buzeta, na visini od 349 metara, smjestio se utvrđeni gradić Hum. Dugačak samo stotinjak metara, s tridesetak stanovnika, često se spominje kao najmanji grad na svijetu. Unutar očuvanih gradskih bedema dvije su male ulice, župna crkva Marijinog Uznesenja sagrađena 1802. godine i romanička crkva sv. Jeronima iz 12. stoljeća. U Humu je do danas sačuvan običaj “biranja župana na leto dan”, kad svi muškarci iz župe u gradskoj loži urezivanjem glasova na drveni štap, tzv. “raboš”, biraju seoskog poglavara. Legenda kaže kako je Hum stvoren zahvaljujući divovima, koji su u dolini rijeke podizali gradove.
2. Čokolada s rižom, omiljena poslastica jednoga našeg nogometnog izbornika, izumljena je upravo u Hrvatskoj, preciznije Požegi, još preciznije “Zvečevu”, davne 1963. Posebnost ove tvornice, i to na razini čitave Europe, jest činjenica da ima vlastitu mljekaru u sastavu tvrtke, što znači da proizvodi čokoladu od svježeg mlijeka a ne onog čuda u prahu.
3. U Svetom Martinu na Muri, okružen prekrasnom prirodom, nalazi se jedini ploveći mlin u Hrvatskoj. Ovakve građevine rijetkost su i u Europi, a u blizini postoje još samo dvije – u Sloveniji i Austriji. Nekoć su mlinovi, koje su izgradili domaći majstori, bili nanizani na Muri: od Lapšine do Podturna, dvadesetih godina 20. stoljeća djelovalo ih je oko devedeset. Do sredine osamdesetih, preostao je samo ovaj današnji, koji je još uvijek u funkciji! Žubor vode i škripa kamenog žrvnja vraćaju posjetitelje u davnu 1902. godinu, kada je na tom plutajućem starcu prvi put samljeveno brašno.
4. Sigurno znate da je Zadar poznat po prvim orguljama na svijetu kojima upravlja more, athitektonskom podvigu Nikole Bašića iz 2005. godine, zalascima sunca koje je filmski mag Alfred Hitchcock proglasio najljepšima na svijetu te maraschinu, likeru od višnje koji je, u tradicionalno opletenoj boci, Hrvatska turistička zajednica 1999. uvrstila u popis autentičnih hrvatskih suvenira. No, možda su vam nepoznati neki detalji iz slavne povijesti ovoga pića. Receptura autentičnoga zadarskog maraschina stvorena je u gradskom dominikanskom samostanu, početkom 16. stoljeća, a piće se isprva zvalo “Ros solis” odnosno “Sunčana rosa”. U 18. stoljeću, kad se u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, maraschino je morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke. Uskoro je prihvaćen na svim europskim dvorovima, da bi se kasnije proširio u Ameriku, Australiju pa čak i u Afriku. U 19. stoljeću je osvojio osvajača Napoleona Bonapartea, koji je u njemu uživao nakon svakog ručka i večere; obožavao ga je ruski car Nikolaj I., a britanski kralj George IV. u Zadar je slao ratne brodove, po stotine sanduka maraschina za svoj dvor. Honoré de Balzac o maraschinu je pisao u romanu “Un début dans la vie” iz 1842. a, prema nekim svjedočenjima, ovo se piće konzumiralo na prvoj i posljednjoj plovidbi “Titanica”!
5. Kristalno čistim morem, prirodnim ljepotama i blagom klimom, otok Šipan u prošlosti je privukao dubrovačke vlasteline, koji su, na površini od samo šesnaest četvornih kilometara, podigli čak četrdeset dva ljetnikovca. Posebna atrakcija je onaj Vice Stjepovića Skočibuhe, izgrađen 1563. od korčulanskog kamena i cigle dopremljene iz Kupara. Kompleks je obuhvaćao obiteljsku kuću, dvije kule za obranu od gusara, vrt sa šetnicom, crkvicu, lože, mlinicu, cisterne, spremišta, paviljon na terasi, most i utvrđeni ulaz. U potpunosti restaururan, svjedoči o ladanjskom životu renesansna dubrovačkog plemstva.
6. Hrvatska je bogata različitim narodnim nošnjama, no one s otoka Suska svjetski su poznate. Što ih čini tako posebnima? Ne radi se samo o tome da su pune žarkih boja i maštovitih uzoraka, već i o činjenici da je ona ženska sastavljena od najkraće suknje među svim europskim tradicionalnim nošnjama.
7. Vlasnik Guinessovog rekorda za najveći bijeli tartuf na svijetu je Hrvat. Tartuf težine 1.31 kilogram je, u blizini Buja, u listopadu 1999. pronašao Giancarlo Zigante.
8. Malena Hrvatska nije bogata samo poviješću, već o prapoviješću! Kod Kamenjaka, zaštićenog područja na Medulinskoj rivijeri, jasno možete jasno vidjeti otiske dinosaura. U blizini se nalazi i otočić Fenolinga, jedno od najbogatijih europskih nalazišta tih otisaka. Stope tih drevnih gmazova otkrivene su i na Brijunima: pretpostavlja se da je na ovome području obitavalo desetak vrsta, uključujući trideset tona teškog brahiosaura. Nadalje, najveća skupina neandertalaca živjela je na našem području – Dragutin Gorjanović Kramberger je u Krapini otkrio najbogatiju kolekciju ostataka neandertalskog čovjeka na jednome mjestu.
Piše: Lucija Kapural
