Kraljevstvo Tavolara – zaboravljena europska mikronacija

Prema najšturijoj definiciji, mikronacija je samoproglašena „država“ koja zapravo ne ispunjava kriterije za državu niti je međunarodno priznata te stoga najvećim dijelom o(p)staje u imaginarnoj sferi. Neke od takvih „država“ nastaju na privatnim posjedima, neke uopće nemaju teritorija ili su smještene na napuštenim naftnim platformama, a neke naposljetku koriste različite, u nedostatku boljeg izraza, „rupe u zakonu“ kako bi zauzele područja na koja nitko ne polaže pravo, odnosno koja svojom izoliranošću ili izostankom bilo kakve važnosti izlaze iz sfera interesa pravih država. Dok je 2015. godine, budući da se nalazi(o) na samim hrvatskim granicama, proglašenje Liberlanda ostavilo određenog traga u hrvatskoj javnosti, većina mikronacija ipak ostaje tek marginalnom informacijom u svijetu zanimljivih činjenica. Slična je sudbina zadesila i Kraljevstvo Tavolara.

Spomenuto kraljevstvo na istoimenom je otoku, smještenom neposredno uz sjeveroistočnu obalu Sardinije, a nastanjenom sa svega pedesetak stanovnika i nekada i danas, u prvoj polovini 19. stoljeća proglasio Giuseppe Bertoleoni, postavši njegovim prvim monarhom. Prema obiteljskoj legendi, koja je postala utemeljiteljskim mitom i svojevrsnom pravnom podlogom postojanja mikronacije, njezino je proglašenje potvrdio i tadašnji sardinijski kralj Karlo Albert.

Nakon Giuseppeove smrti 1840-ih, na kraljevskom ga je prijestolju naslijedio sin Paolo I. Premda je Italija u međuvremenu ujedinjena u nacionalnu državu, talijanska je vlada kraljevskoj obitelji 1861. godine isplatila 12 000 lira za prostor za izgradnju svjetionika, priznavši im time neposredno vlasništvo nad otokom. Nakon što je 1886. godine Paolo umro, sukladno oporučnoj želji Tavolara je proglašena republikom s predsjednikom i šesteročlanim vijećem na čelu, biranima općim pravom glasa svake 6. godine. Ipak, unatoč „dobrovoljnom svrgavanju“, unutar obitelji Bertoleoni nastavljeno je nasljeđivanje kraljevske titule. Tako je nakon smrti Paola I. novim kraljem postao Karlo I., kojega je 1928. godine naslijedio Paolo II. Međutim, otišavši u inozemstvo, Paolo II. kraljevanje je povjerio svojoj teti Mariangeli, koja je kao regentica „vladala“ do smrti 1934. godine, kada je kraljevstvo ostavila Italiji. Ne slažući se s tom odlukom, Paolo II. do svoje je smrti 1962. godine nastavio polagati pravo na kraljevstvo.

Iste je godine na otoku izgrađena NATO-va baza, čime je kraljevstvo sasvim izgubilo svoj „suverenitet“. Trenutna glava obitelji je Tonino Bertoleoni, vlasnik lokalnog restorana. Osim bizarne priče, kraljevsku povijest Tavolare danas predstavlja još samo kamena kruna na vrhu nadgrobnog spomenika samoproglašene dinastije

Autor: Saša Vuković


Komentari