Knjigom u glavu: Zanimljivosti o najpoznatijim romanima u povijesti

Sjećate li se epizode “Seinfelda” u kojoj su sirotoj Elaine prodali priču da se “Rat i mir” prvotno trebao zvati “Rat, vražji pakt”, pa se ova pravila važna ponavljajući tu “činjenicu” naokolo sve dok joj nisu rekli da se prestane sramotiti? Mi vam donosimo zanimljivosti o tome i mnogim drugim slavnim romanima – premda bizarne, sve odreda su istinite!

1. ako ste čitali Orwellov glasoviti distopijski roman “1984”, zacijelo se sjećate fraze “Dva plus dva su pet”, koja se upotrebljava za mučenje Winstona Smitha tijekom ispitivanja. Ova zaumna konstrukcija nije piscu pala napamet iz vedra neba, već ju je “posudio” iz sovjetske štampe – bio je to slogan boljševičke partije za drugi petogodišnji plan, koji je poticao građane na njegovo ispunjenje u roku od, pogađate, četiri godine. Također postoje snažne indikacije da se Orwellova “Misaona policija” temelji na NKVD-u.

2. prvi iz serijala romana o tajnom agentu 007, “Casino Royale”, Ian Fleming počeo je pisati na Jamajci. U pauzama od tipkanja, opuštao se uz omiljeni hobi, promatranje ptica. Pernate beštije zanimale su ga i na teoretskoj razini. Pod ruke mu je tako došlo djelo “Ptice zapadne Indije” američkog ornitologa Jamesa Bonda. Ime autora ga je očaralo: smatrao ga je zvučnim, kratkim, neromantičnim a opet nekako tinjajuće muževnim. Ni pet ni šest, nadjenuo ga je svojoj najpoznatijoj fiktivnoj kreaciji!

3. “Lolitu”, remek djelo o nezdravoj sklonosti sredovječnog profesora prema mlađahnim “nimficama”, Vladimir Nabokov je napisao na papirićima, dok je putovao po Americi i skupljao leptire. Nije prepoznao genijalnost vlastitog djela, naprotiv, u naletu stvaralačke krize htio je njime “nahraniti” vatru u kaminu. Gospođa Nabokov spriječila ga je u spaljivanju rukopisa, zauvijek zaduživši svjetsku književnost.

4. najpoznatiji roman 19. stoljeća upoznao nas je s Jeanom Valjeanom, bivšim kažnjenikom u potrazi za iskupljenjem. Govorimo, dakako, o “Jadnicima” Victora Hugoa. Djelo je objavljeno 1862. godine, u vrijeme kad je autor bio na odmoru izvan zemlje. Lud od znatiželje, htio je doznati kako je roman prošao kod publike, pa je izdavaču poslao telegram u kojem se nalazio samo jedan upitnik. Dobio je podjednako koncizan odgovor – jedan uskličnik. Naravno, bilo mu je jasno što izdavač želi reći – roman se prodaje kao blesav! Uvjereni smo da je riječ o najkraćoj korespondenciji svih vremena.

5. zacijelo ste za lektiru čitali Tolstojev “Rat i mir”, roman koji kirurškom preciznošću secira kompleksne društvene odnose i ljudske duše. Tolstoj je, međutim, prezirao svoje djelo – možda zbog vremena koje mu je “pojelo” ispisivanje stotina stranica. Godine 1871., u pismu prijatelju i kolegi po peru Afanasiju Fetu, požalio se: “Sretan sam što nikada više neću stvoriti verbalno smeće poput ovoga!”

Piše: Lucija Kapural

Komentari